Glumica Žanka Stokić je bila je jedna od najpoznatijih jugoslovenskih pjevačica i popularnih ličnosti sa kraja 20. vijeka. Njena životna i ljubavna priča bila je ispunjena usponima, padovima, ali i velikim strastima koje su obilježile njen put.
Rođena je 24. januara 1887. godine u Beogradu. Iako je odrasla u porodici koja nije imala posebnu vezu s muzikom, Žanka je od malih nogu gajila ljubav prema pjevanju.
Njen talenat je brzo prepoznat, pa je već u mladosti počela nastupati u lokalnim restoranima i kafanama. Iako je njen početak bio skroman, njeno ime uskoro je postalo poznato širom Jugoslavije.
Žanka Stokić je, tokom svoje karijere, ostvarila mnoge velike hitove koji su je učinili ne samo legendom narodne muzike, već i ikonom kafanskog života. Neke od najpoznatijih pjesama su „Sve ove godine“, „Jutros mi je ružan dan“, „Poželeh te“, i mnoge druge. Njena interpretacija bila je emotivna i snažna, te je lako osvajala srca publike.
Kao što je to često slučaj sa velikim umjetnicima, život Žanke Stokić nije bio jednostavan. Njena ljubavna priča bila je turbulentna, a mnogi su smatrali da je njen ljubavni život bio ispunjen žrtvama i nesrećama.
Posebno se pamti njena velika ljubav prema svom mužu, sa kojim je bila u braku do njegove tragične smrti. Kroz godine je imala nekoliko ljubavnih veza, ali nijedna nije imala isti značaj kao ta prva, koja je obilježila njen život.
Otac Bogosav je bio ili ljekar ili policijski pisar. Majka Julka je rano ostala udovica, pa se udala za sveštenika Aleksandra Nikolajeviča.
U to vrijeme bilo je normalno da roditelji ugovaraju još maloljetnim djevojčicama brak, pa je tako i Žanka sa četrnaest godina bila udata za jednog zaječarskog abadžiju.
Kako je taj čovjek bio mnogo stariji od nje Žanka je odlučila da pobjegne sa pozorišnom trupom Ljubomira Rajačića Čupe, a koliko je to silno željela govori i činjenica da je pristala da radi sve. Njen posao tada je bio da pere veš i ona je to prihvatila.
Ipak, njen tadašnji muž nije sjedio skrštenih ruku, već je uspio da je batinama vrati kući. Žanka se ni tada nije predavala, već je prvu sljedeću priliku iskoristila da ponovo pobjegne, a ovog puta sudbina je za nju imala drugačije planove.
Kada je njen muž ponovo došao da je traži u Žanku je uzeo u zaštitu glumac Aca Gavrilović, koji je kasnije postao njena velika ljubav. Njih dvoje su odlučili da napuste putujuću družinu i uputili su se u Kragujevac, pristupivši pozorišnoj grupi Dimitrija Nišlića, koji je Živanu uputio u osnovne tajne glumačkog umijeća.
Nakon toga dolaze u Beograd u već uigrano pozorište. Žanka je uveliko nastupala, briljirajući u ulozi Koštane, gdje je u potpunosti iskazala svoje glumačke kvalitete i potencijale. Krajem 1908. godine Žanka Stokić odlazi sa Aleksandrom Gavrilovićem u Osijek, gdje se upravo formira Hrvatsko narodno kazalište.
Stokić je često govorila o tome koliko je ljubav za nju bila važna, ali i koliko je teško balansirati s ljubavlju i karijerom. Usprkos svim teškoćama, njena muzika je bila njen način da izrazi i teške emocije, a njene pjesme su često bile izraz njene unutrašnje borbe, tuge i patnje.
Iako je bila omiljena u javnosti, Žanka Stokić je čuvala mnogo privatnosti i bila je veoma rezervisana kada je riječ o njenom ličnom životu. Zbog toga, mnogi detalji o njenoj ljubavnoj istoriji ostali su misterija.
Žanka Stokić je preminula 21. jula 1947. godine. Do kraja života, ostala je vjerna svojoj publici i ljubavi prema muzici. Iako je fizički napustila scenu, njen uticaj na muzičku industriju i dalje traje, a njene pjesme nastavljaju da žive.
Njena životna priča je duboko ukorijenjena u kulturi Balkana, i živi kroz pjesme koje su joj omogućile da zauzme posebno mjesto u srcima mnogih, prenosi Glossy.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu