Ljudima je, kako kaže, nametnut strah od zmija, a taj strah je uzrokovan neznanjem i stereotipima o zmiji kao simbolu zla.
– Ne moramo ih voljeti, ali treba da znamo da su zmije životinje, kao i sve druge, i to zaštićene životinje, koje imaju svoju ulogu u ekosistemu i u lancu ishrane – kaže Adamović za Srpskainfo.
Sve je to lijepo, ali otkud zmije u gradu, u automobilima, dvorištima, kućama?
– To je očekivano u grdu kakav je Banjaluka, gdje na 5 minuta od centra počinju šume i livade. Ako nađete zmiju u svom automobilu, razmislite jeste li je možda, ne znajući, dovezli sa izleta u prirodu – kaže Draško Adamović.
Ako se zmije počnu “motati” oko kuće i dvorišta, razmislite što to imate u svom podrumu ili u šupi za drva.
– Zmije se hrane glodarima i ako se približe naseljima, to čine u potrazi za hranom. Njima nije cilj da plaše ili napadaju ljude – kaže Adamović.
Kada su u pitanju fotografije u njegovo inbosku, građani mu najčešće šalju slike zmija ribarica – vodenjarki, koje su bezopasne, kao i bjelouške, smukovi i smukulje. Njihova nesreća je što se brane mimikrijom, odnosno tako što izgledom “oponašaju” otrovnice, da bi izgledale opasnije.
– Upravo zato su ove zmije često na udaru štapova i ostalih ,,pomagala”, kojima ih ljudi ubijaju – kaže Adamović.
Jedina otrovna zmija, koja obitava na području Banjaluke i okoline je poskok, koji se od ostalih zmija razlikuje po prepoznatljivoj isprekidanoj tamnoj leđnoj liniji, s uobičajenom malom izraslinom, ili ,,rogom” na početku gornje vilice.
E sad, kad se čovjek nađe oči u oči sa zmijom, nema baš vremena da je posmatra i proučava.
– Strah je u takvim situacijama očekivan, ali panika nikom neće pomoći. Ako zmiju sretnete u prirodi, dok berete gljive ili šetate šumom ili obalom rijeke, jednostavno se sklonite i pustite je da ide svojim putem. Ako se zmija pojavi u zatvorenom prostoru, u kući, radnji ili automobilu, pozovite higijeničarsku službu, koj će životinju premjestiti – preporučuje Draško Adamović.
Ako se ipak desi da zmija ugrize čovjeka, treba odmah pozvati hitnu pomoć i podvezati ujedeno mjesto.
U svakom slučaju, naglašava Draško Adamović, panika ne pomaže.
– Treba imati na umu da su našim krajevima ljudi češće žrtve pčelinjeg uboda, nego ujeda zmije. Ali, niko od pčelinjeg uboda ne pravi senzaciju – kže Draško.
Dodaje da prirodna raznolikost i prirodno naslijeđe, a to je mozaik u kojem i zmije imaju svoje mjesto, može biti dio turističke ponude u našim krajevima. Jer, mnogi bi ljubitelji prirode uživali u fotografisanju zmija na obalama Vrbasa, Vrbanje ili Suturlije.
– Naše okruženje ima sopstveni biopotencijal, koji treba razumjeti. Ne treba ga koristiti kao platformu za strah, već kao bazu saznanja o životnoj sredini – zaključuje Draško Adamović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu