Vitalni stogodišnjak, koji je nadživio 2 države: Kraljevinu SHS, u kojoj je rođen, i socijalističku Jugoslaviju u kojoj je izgradio karijeru vrhunskog diplomate, dobio je još mnogo čestitki.
Lijepe želje za 100. rođendan stižu neprestano, što preko društvenih mreža što uživo, a to ne treba da čudi jer je tokom dugog životnog vijeka Leko stekao mnogo prijatelja.
Bilo je i neprijatelja, ali još više onih koji su, nakon izvjesnog vremena, odustali od “hejtanja” iskusnog diplomate i odali mu priznanje. Tako je Lončar, kojeg su nekad etiketirali kao “mračnog jugokomunistu”, “Titovog kilera” i “ubicu Hrvatske”, 2010. dobio odlikovanje od hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.
Sve u svemu, on je bio i jugoslovenski i hrvatski diplomata i izgradio je karijeru kakvu današnji karijerni diplomati na Balkanu mogu samo sanjati.
Budimir Lončar je rođen 1. aprila 1024. u Preku kod Zadra. Kao 18-godišni gimnazijalac je otišao i partizane, a potom je primljen u SKOJ i u Komunističku partiju.
Poslije rata se školovao u Vojno – političkoj školi, a potom u Diplomatskoj školi Saveznog sekretarijata za inostrane poslove.
Karijeru započinje u maju 1950. godine, kao jugoslovenski konzul u sjedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Bio je jedna od važnih faktora u izgradnji međunarodnog prestiža socijalističke nesvrstane Jugoslavije.
Bio je jugoslovenski ambasador u Njemačkoj i SAD, a ostaće upamćen i kao posljednji ministar inostranih poslova SFRJ.
Bio je blizak saradnik i Josipa Broza Tita i posljednjeg premijera SFRJ, reformiste Ante Markovića.
Generalni sekretar UN Butros Gali ga je 1993. imenovao za svog specijalnog izaslanika u Pokretu nesvrstanih.
Potom je bio savjetnik 2 hrvatska predsjednika: Stipe Mesića i Ive Josipovića.
Danas je penzioner. Došlo vrijeme i za to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu