Čak ni u sutonu bivše države kada su jugoslovenskim putevima kolale stotine hiljada Zastavinih vozila, vozni park nije bio mlad, a bezbjednost saobraćaja na putu na zavidnim granama. Činjenice govore da je ponuda bila daleko oskudnija, a za taj, najjeftinijih od svih „jugića“, “koral 45”, moralo je da se radi 30 mjeseci. I pritom je to bio drugi najjeftiniji automobil na tržištu.
Jedini dostupniji auto je bio “fiat 126”, poznatiji kao „peglica“, za ovaj auto je naime bilo dovoljno „tek“ 19 prosječnih plata.
Jedan mjesec više radnik je morao da se „strpi“ ako je umjesto “juga” želio Škodinu limuzinu 120L, a ukupno 35 prosječnih plata je trebalo izdvojiti za Reno 4.
Najdostupniji kompaktni porodični automobil je bila “zastava 101” za 38 plata, a zatim su slijedili ruski ponosi, “aleko” za 42 i “lada samara” za 54 plate.
Srednja klasa je ipak tražila nešto više, recimo “jugo floridu”, za koju je trebalo prosječno raditi 75 mjeseci ili Folksvagen “golf 2” dizel za koji je bilo potrebno raditi 96 mjeseci ili punih osam godina. “reno 19” i “fiat tipo” su bili još koju platu skuplji, prenosi Index.
I polako dolazimo do gornjeg doma, automobila koje nismo baš često mogli da viđamo na putevima.
Priču otvara italijanska ljepotica Alfa 164 s fantastičnim V6 motorom i cenom u protivvrednosti 322 prosečne plate. Još skuplja je bila “opel omega”, kao i francuski “reno 25” s takođe slavnim V6 motorom. Za njega je jugoslovenski radnik morao da izdvoji 404 mjesečne plate, ili gotovo sve što zaradi u svom radnom stažu. A već koju godinu kasnije 25-ica je izgubila drastično na cijeni.
A na samom vrhu dvije njemačke krstarice. Za BMW 750iL, odnosno produženu verziju s V12 motorom, bilo je potrebno izdvojiti 912 prosječnih plata, ili tačno 76 godina radnog staža.
Konačno, najskuplji automobil na tadašnjem tržištu je bila preteča S klase Coupe, “mercedes 560 SEC” za koji je trebalo izdvojiti 1.231 mjesečnu platu, odnosno trebalo je raditi nešto više od 102 godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu