Naime, Ćana tvrdi da je bilo i mnogo lijepih trenutaka, kojima se kao dete mnogo radovala.
– Kad sam ja bila mala, padao je toliki snijeg da me odmah zatrpa. Tih snijegova više nema, nigdje nema, nema ih ni u Bosni ni ovdje u Srbiji. Ja sam od neke svoje 18. godine na području Srbije, ako izuzmem pevanje po Evropi, ali uvijek sam se vraćala, bila sam u Subotici, tamo sam nekako pjevački krenula, ali, nema nigdje tako tih velikih zima – rekla je Ćana, pa je potom dodala:
– Poprilično je bilo mučno, baš u tim zimskim vremenima mi smo išli, bili smo đaci pješaci, to je do četvrtog razreda, jer smo imali školu u našem selu, onda, od četvrtog do osmog, smo išli u susjedno selo, a to je otprilike, 10 kilometara od mog sela, znači, računaj dva i po sata, računaj 20, tamo i nazad, piše Blic.
Nimalo lako, sjećam se svi smo imali neke bunde i ujutru u pet sati krećemo, zovemo jedni druge i kako nije bio pročišćen put uvijek jedan ide naprijed, a mi koji smo viši, obično smo mi išli prvi. I onda, dođemo na čas i ne možemo da otkopčamo bundu koliko smo se smrzli.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu