Njima je uskraćeno čak i elementarno pravo na penziju, ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama u koje su izbjegli.
U javnosti se malo zna o otporu organa uprave i upravnih sudova u Hrvatskoj da priznaju staž penzionerima koji su bili zaposleni od 1991. do 1995. godine na području tadašnje Republike Srpske Krajine.
Na ovaj dugogodišnji problem je nedavno u Hrvatskom saboru upozorila zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga. Brojke koje je iznijela su frapantne.
–Do jula 2023. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje primio je 37 000 zahteva od oštećenih osoba koje pokušavaju dokazati da su prije 30 godina na prostoru tadašnje RS Krajine radile i uplaćivale doprinose. Većina zahtjeva je odbijena – upozorila je Šimpraga.
Ona je podsjetila da se u postupklu za priznavanje radnog staža kao dokaz više ne priznaju zdravstvene knjižice, svjedoci, radne knjižice sa upisanim i ovjerenim segmentima radnog staža, već samo “radno pravna dokumentacija ili dokaz da je lice registrovan u parafondu”.
– Rat se ne uzima u obzir. Taj period je uticao na gubitak materijalnih dokaza. Pravni savjetnici ističu da nadležni uredi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje imaju neujednačenu administrativnu praksu, a ljudi podnose zahtjeve prije svega zbog nedovoljno godina da ispune uslove za penziju – istakla je Šimpraga.
Za mnoge i razlika u penziji, odnosno povećanje od oko 30 evra, u slučaju priznavanja staža iz doba RSK, znači mnogo.
-Tih 30 evra za socijalno osetljive kategorije znači preživljavanje – istakla je ova političarka.
Hiljade ovih obespravljenih građana Republike Hrvatske za svoju se penziju bore godinama.
– Nekima je poslije četiri negativna rešenja, igre loptom između Šibenika i Zagreba, Zadra i Zagreba u petom rešenju priznat staž i to ako im se baš posreći – rekla je Šimpraga.
A neki su slučajevi završili i na Ustavnom sudu Hrvatske.
A kako su prošli Krajišnici koji su nakon Oluje izbjegli u Republiku Srpsku i tu se nastanili? Na žalost, kada je u pitanju radni staž i pravo na penziju i njima “kapu kroji” hrvatski Fond PIO.
U Fondu PIO Republike Srpske kažu da “nisu upoznati sa navedenim problemom”. Sve što se tiče priznavanja staža u Hrvatskoj je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
-Za svakog podnosioca zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju u Fondu PIO Republike Srpske, a koji je prethodno prijavio da je u određenom periodu radio u Hrvatskoj, u skladu sa međunarodnim sporazumom, na međunarodnom obrascu zatražimo potvrdu staža. Podatak koji dobijemo na osnovu potvrde staža je jedini koji možemo primjenjivati u upravnom postupku i donošenju rješenja – poručuju iz Fonda PIO RS.
Baka Rosa je jedna od onih koji su, pred Olujom, morali pobjeći spasavajući živu glavu. Naravno, ugovor o radu, ili rješenje o radnom odnosu, nisu bili na vrhu liste onoš što je trebalo spasavati u pretrpanom traktoru.
Pored kuće i imanja, propalo joj je i 4 godine radnog staža. Danas prima minimalnu penziju i nema dovoljno ni za hranu. Čest je posjetilac javne kuhinje.
– Ne znam šta bih vam rekla. Nas je prevario ko je stigao: i Slobo, i Tuđman i ovi što smo za njih glasali jer su obećavali promjene. Eto, sad nas i za penzije prevariše – kaže baka Rosa, koja danas živi u okolini Banjaluke.
Krsto Žarković, predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz Slavonije i Hrvatske “Krajina”, kaže da problemi sa priznavanjem radnog staža nisu od juče.
– Kad su u pitanju ljudi koji je živjeli i radili u tadašnjoj Republici Srpskoj Krajini, a sada su građani Republike Srpske, tačno je da im Fond PIO RS ne može pomoći. Oni mogu samo uzeti u obzir radni staž, koji je priznao Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje – objašnjava Žarković.
Izuzetak su, dodaje, borci, koji su do 1999. godine, shodno čalnu 122 a Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju RS, mogli prijatiti ratni staž. Taj im se staž, ako je priznat, “računao” duplo, isto kao i borcima Vojske Republike Srpske.
– Posliej 2000. godine nije bilo moguće upisati borački staž, jer više nije postojao Biro Vlade RSK u egzilu, koji je izdavao dokumente potrebne za priznavanje prava – kaže Žarković.
Što se tiče prava po osnovu radnog staža za civile, stvar je mnogo komplikovanija. Krajišnici koji su izbjegli u Republiku Srpsku su, kao i ostali njihovi sapatnici, mogli da “upišu” staž na osnovu Zakona o konvalidaciji, koji je 1997. godine potpisao Franjo Tiuđman.
– Propisano je da se staž za rad u RSK može dokazati radnom ili zdravstvenom knjižicom, rješenjem ili ugovorom o radu, uz 2 svjedoka ili uz pomoć drugih dokaza. Ali, taj je zakon bio na snazi samo 3 ili 4 mjeseca i mnogi nisu ni znali za njega – kaže Krsto Žarković.
Ovaj je zakon ponovo stupio na snagu prije 3 godine, ali je odziv ljudi sada vrlo mali.
– Ili ljudi ne znaju za to, ili ih ne zanima, neki više nisu živi. Jednostavno, prošlo je mnogo vremena, a tokom tog vremena hrvatska država je činila sve da nas onemogući u ostvarivanju prava. Jedan od metoda je odugovlačenje postupaka, koji traju godinama – kaže Krsto Žarković.
I dok hrvatske institucije odugovlače postupke, Krajišnici poručuju da, kad su im prava u pitanju, mogu biti dosadni i uporni kao čičak.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu