Kompletna paleta proizvoda u fabrici “Sava Semberija” Bijeljina je 183, a fokus je na 20, 25 proizvoda koji su i te kako brend poznati izvan granica Republike Srpske i BiH. Vjerovatno nema osobe koja nije čula, ali i probala “Savin” ajvar, đuveč, pinđur, sok od paradajza, paradajz pire, kiseli kuspus, list kupusa. Za slatkoljupce tu su džem od šipurka, džem od višnje, džem od kajsije, mešana marmelada…
Kompletnu ovogodišnju potrebu za voćem i povrćem obezbijedili su sa područja Repubulike Srpske, od Podgradaca, preko Lijevča polja, Posavine, Semebrije, Podrinja.
-Napravili smo finalni proizvod, izvezli na najzahtjevnija svjetska tržišta, platili domaće poljoprivredne potrošače i krajna potrošnja tog novca je na području Republike Srpske. Trudimo se da gradimo konkretne odnose sa našim kooperatnima – kaže Stevo Filipović, direktor i suvlasnik PI “Sava Semberija” Bijeljina.
Kooperanti veoma važni
Upravo je saradnja sa domaćim poljoprivrednim proizvođačima ono na čemu posebno rade, paze i vode računa da kooperanti budu zadovoljni. Sa “Savom Semberija” najviše sarađuju proizvođači iz Crnjelova i Obarske. Sigurnost koju im nudi ova fabrika vrlo je važna pri sklapanju poslova.
Kako objašnjava Filipović, ključna stvar je da se početkom februara sa kooperantima definišu cijene otkupa koje će biti u julu, avgustu, a kako bi proizvođači mogli da planiraju.
-Bez obzira na kretanja na slobodnom tržištu, one cijene koje su ugovorene mi ih ispoštujemo. Imamo problem sa manjim brojem kooperanata koji, ako su cijene veće na slobodnom tržištu, ne predaju voće i povrće u farbriku, ali uspijevamo to sve da sredimo, da funkcionoše. Osim toga, proteklih šest godina smo sve obaveze prema domaćim poljoprivrednim proizvođačima isplatili i to prije ugovorom definisanog roka. Moram reći da je to uspjeh, obzirom na sve okolnosti koje su nas pratile. Jer se stvarno trudimo da gradimo partnerski odnos i da ta saradnja bude dugoročna. Važno je da svi mogu, prije nego što posiju i zasade, da planiraju kolike površine i da naprave račinicu – naglašava Filipović i dodaje kako imaju od 170 do 320 kooperanata, što zavisi od potrebe prehrambene industrije za proizvodima.
Samo jednu vrstu povrća uvoze
A samo jednu vrstu povrća u “Sava Semberija” ne mogu da obezbijede na tržištu Republike Srpske i BiH, jer ne može da se proizvede u količinama koje su potrebne fabrici. A to je crvena paprika roga.
-Te količine koje ne možemo da obezbijedimo na području Republike Srpske uvozimo iz Srbije. Ove godine nismo imali nijedan uvoz, sve potrebe smo zadovoljili na području Srpske. Bio je problem na koji niko nije mogao da utiče, a to su dva jaka nevremena u roku od 48 sati oko Vrbasa i Temerina, tako da ove godine nije bilo paprike za industrijsku preradu. Osim crvene paprike roge, sve ostalo što nabavljamo je naše. Naprimjer, jabuka je iz Podrgradaca, luk iz Lijevča polje, paradajz i paprika iz Semberije, a sa područja Podrinja stiže kupina, malina i šipurak – ističe Filipović.
“Sava Semberija” Bijeljina je jedna od rijetkih fabrika u svijetu koja u proizvodnom procesu ne koristi konzervanse, aditive, vještačke boje, arome i zaslađivače. Trajnost proizvoda obezbjeđuju postupcima pasterizacije i sterilzacije, odnosno zagrijavanja gotovog proizvoda na određenoj temperaturi u određenom vremenskom intervalu.
-Obzirom da je velika svijest o zdravom životu u svijetu, a sve češće i kod nas, to je naš glavni adut zašto smo na tržištu Dubajia, Katara, Njemačke, Švajcarske, Kanade, SAD. Jer se radi o zdravoj hrani. Naprimjer, kada analiziraju naše proizvode na Tehnološkom fakultetu u Njemačkoj, ne mogu da vjeruju da je toliki procenat voćnog šećera u gotovom proizvodu – objašnjava direktor ove fabrike. Ističe kako godišnje kupuju između tri i pet miliona kilograma paradajza koji je ubran, dovezen, prerađen isti dan i u njemu je 99,8 odsto paradajz i 0,02 odsto soli i to je sve.
Izvrsan kvalitet svakako bude prepoznat. Na Sajamu poljoprivrede u Novom Sadu “Sava Semberija” dobila je 4 zlatne medalje za kvalitet proizvoda i izvrsnost proizvoda. Prije rata, priča Filipović, još za vrijeme bivše frabrike “Sava” samo jednom je fabrika uspjela da dobije zlatnu medalju i to 1973. godine. Zato su sve ove nagrade proteklih godina potvrda da se radi o ogromnom uspjehu i vrhunskim proizvodima.
Podrška Vlade RS
Ipak, iza svakog velikog zalaganja i rada, stoje i problemi, a na neke baš niko ne može da utiče.
-Od kada je ova struktura ljudi na vlasti, negdje od 2006. godine, sve to vrijeme obilježeno je događajima na koje nije mogla da utiče Vlada RS, ni privrednici, ni poljoprivredni proizvođači sa teritorije RS. Imali smo svjetsku ekonomsku krizu 2008, 2009. godine, onda 2010. i 2014. godine su nas zadesile poplave. Zatim 2016. kriza, onda 2020. globalni kolaps zbog kovida, pa 2022. ratni skukob u Ukrajini i u najskorije vrijeme sukob na Bliskom istoku. Sve su to stvari koje se direktno ili indirektno reflektuju na prehrambenu industriju. Mi možemo da planiramo, ali je pitanje šta je realno da se ostvari. Na ono na šta mi možemo da utičemo, mi se toga ne bojimo, jer uz veliki napor uspijevamo da prevaziđemo sve izazove. Ali u zadnje vrijeme su takvi događaji da ne možemo da utičemo ni mi, ni domaći poljoprivredni proizvođači, ni Vlada RS, niti bilo ko drugi – naglašava Filipović.
Prisjeća se kako je za vrijeme pandemije korona virusa došlo do totalnog kolapsa, da gastronomija u cijelom svijetu doslovno nije postojala. Oni su se tada našli u problem jer su imali voće i povrće koje je bilo spremno za preradu, ali nisu radile pijace, restorani, kafi.
-Tada smo, zajedno sa Vladom RS, sve količine koje su nam ponuđene otkupili po istim cijenama kao od poljoprivrednih proizvođača koji su sa nama imali sklopljen ugovor, pod istim cijenama i istim uslovima. Mislim da u budućnosti treba graditi partnerski odnos sa domaćim poljoprivrednim proizvođačima, Vladom RS, jer mi stvaramo novu vrijednost. Bez mjera Vlade RS unazad petanestak godina teško bi se ovaj period prebrodio – napominje on. Dodaje kako su do prije šest, sedam godina postojale ogormne površine koje su bile pod korovom. Zato se, kako kaže, najbolje vidi koliko je ispravna politika Vlade RS i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS u smislu podsticajnih mjera prema domaćim poljoprivrednim proizvođačima po hektaru zasijane površine, po kilogramu predatog voća ili povrća i ogromne subvencije za nabavku nove mehanizacije.
-Do prije pet, šest godina imali smo situaciju da smo imali ogromne površine koje su bile neobrađene, a danas se ljudi utrkuju ko će dobiti zemlju na koncesiju – priča on.
A.E.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu