Elena je Ruskinja koja je se zaljubila u Radovana usred Rusije i odlučila da svoj život provede sa njim u jednom selu u Republici Srpskoj. Ispričala je svoju priču za portal Najžena.
– Ardimskij je malo selo u Rusiji, moje selo gdje sam rođena, gdje sam provela djetinjstvo. Njegovi lijepi pejzaži nikoga ne ostavljaju ravnodušnim! Stanovnici našeg sela se pretežno bave poljoprivredom. Omladina radi u susjednim gradovima.
Ovako je Elena započela svoju priču.
Rođena je u Rusiji, živjela i odrasla. Vodila miran i lijep život, prvo na selu, a potom u gradu Saratovu.
Na poslovnom putovanju je upoznala Radovana, Srbina iz Republike Srpske. Išla je vozom koji nije išao za Harkov, Gomelj, Lenjingrad… Njen put je vodio do Moskve, taj put je bio njena sudbonosna odrednica.
– U svom gradu nisam srela nijednog Srbina, tako da me je veliko iznenađenje čekalo već na samoj željezničkoj stanici. Dok sam tražila izlaz u metrou, primijetila sam nekoliko tamnokosih muškaraca koji su glasno razgovarali i smijali se. Upoznala sam svog budućeg muža u centru ogromne Rusije, u samom srcu Moskve. Na Crvenom trgu. I nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da pronađem “Vječni plamen” i ne izgubim se u ogromnom prostoru, odlučila sam da priđem tamnokosom visokom čovjeku i da ga pitam za pomoć”.
Radovan je došao u Moskvu kao fizički radnik. Došao je da zaradi novac, a za nju je bio samo običan stranac koji se našao tu igrom slučaja i odlučio je da joj pokaže Moskvu, njoj pravoj Ruskinji. Da želja i te kako može da postane prelijepa stvarnost, uvjerila nas je ova iskrena žena.
Okolo su neka djeca veselo skupljala novčiće iz kruga otisnutog na asfaltu. A turisti su, jedan za drugim, bacali sitan novac preko ramena. Došao je red na mene i držala sam u šaci novčić od 5 rubalja, i ne vjerujući, ali maštajući, poželjela prvo što mi je palo na pamet – da se udam za ovog zgodnog čovjeka kojeg sam upoznala prije pola sata.
Eleninu šašavu želju Radovan je saznao tek poslije 5 – 6 godina zajedničkog braka. Kaže da joj je bilo važno da su iste vjere i da su oboje pravoslavci. Bilo joj je važno da se razumiju. Doduše, za početak samo osmijehima i zaljubljenim pogledima, jer, kako kaže, za nju je bilo teško da razumije srpski jezik.
– Kada sam počela da učim srpski, bilo je teško savladati, pa čak i da razumijem muža šta mi priča na srpskom. Zvučalo mi je čudno i podsjećalo me je na provincijalni govor moje bake. Na ruskom se udaja kaže “замужем”, tj. u neku ruku stati iza muža. Mi Ruskinje većinom to shvatamo bukvalno – iza muža kao iza kamenog bedema. Zato tražimo takvog bračnog druga sa kojim se osjećamo bezbjedno i samouvereno. A takvi su Srbi.
Elena kaže da je prvo što je zavoljela kod Radovana bio taj domaćinski momenat. Po njenim standardima je lijep, visok, zgodan, ali i pravi bedem, odiše muževnošću, stabilnošću. Pronašla je muškarca koji je do tada postojao samo u bajkama o muškarcima junacima, spasiocima.
– U Rusiji muškarci uglavnom izgledaju drugačije. Svijetlije su puti, nižeg su rasta od žena i ta razlika upada u oči. To je prvi veoma prijatan utisak koji srpski muškarci ostavljaju na Ruskinju. Srbi često imaju ozbiljne namjere kada su u pitanju žene. Oni traže svoju ljubav i žele porodicu i djecu, sa kojima će da čuvaju tradiciji i gaje krajnje pažljive odnose prema roditeljima, kao i ljubav prema djeci. Srpski muškarac vodi glavnu riječ, zna da “lupi šakom o sto”. Međutim, rado provodi vrijeme sa mališanima, jako je brižan prema kćerkama. Srbima su djeca najveće bogatstvo. Za njih oni ne žale ni vrijeme ni novac.
Nakon što su se vjenčali, Elena i Radovan su živjeli u Moskvi 10 godina. U ljubavi su stvorili četvero djece: Milica, Daniela, Adriana i sinčić Svetoslav. Sva djeca su rođena u Moskvi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu