On je otkrio kako to ne može lako da se nauči, ali je morao jer je bio prinuđen.
– U jednom trenutku sam učio da izvodim trikove sa papirićima i poklopcima. Namjestim to ispod koje je papirić i ti treba da pogodiš, ili kuglica i tako nešto.
Snalazio sam se kako znam i umijem, malo sam šibicario i krao, ali ko me pita… Bitno je da je sve to sada iza mene i da sam se posvetio nekom skroz drugačijem životu – rekao je Đovani.
Pobjegao iz Niša
Inače, on je ranije govorio o tome kako je iz Niša otišao jer mu je to bio mali grad, prenosi Blic.
– U moje vrijeme je bila baš bijeda, kada sam napunio 18 godina shvatio sam da mi je Niš mali. Bio sam nemirno dijete. Teško sam odrastao, nas ima šestoro djece. Tata mi je imao ringišpil, baš ono ciganski. Bilo je trenutaka kada sam bio gladan.
Teško smo odrastali, tata je radio na ringišpilu pa poslije kao taksista, ja sam bio baš nemirno dijete. Sa 16 godina sam radio šibice i krađe.
Ja sam najmlađe dijete i mene su uvijek šutirali. Uvijek sam gledao šta rade ovi stari šibicari i tako sam ja to naučio, da ne bude da je to samo Džejeva priča, osvajao sam i barbut. Radio sam šibicarenje i krađe, pa sam bio i kažnjavan. Kada sam napunio 18 godina pitao sam ćaleta da mi da “neki dinar” jer hoću da idem u Beograd.
Bio sam kockar i osvajao sam barbut. On otvara novčanik i unutra ima dvije novčanice od po 10 maraka i kaže: “Evo, tebi i meni po jedna!”. Pozdravio sam se sa njim i otišao na autobus i 16 godina me nije vidio. Pomažem im i dan danas, imam sestru i brata u Nišu, sad sam bio i donio im drva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu