Voljela bih da mogu da živim kao normalan svijet – kaže Lana Bulatović (33) iz Kovina.
I sigurno nije jedina osoba tih godina koja je izgovorila baš ove riječi. Ali, kada zađete dublje u Laninu priču, onda te riječi dobiju još teži prizvuk.
Lana je djevojka koja je skoro cijelo djetinjstvo i mladost gledala smrti u oči. Novi život darovala joj je majka 5.decembra 2022. godine kada joj je dala svoj bubreg.
Iako je transplantacija uspješno prošla i Lana više ne mora da prolazi paklene stege dijalize, drugi invaliditet se vremenom pogoršao i ova hrabra djevojka danas je usljed dijabetesa – slijepa.
Ipak, želja za normalnim životom, slobodom, nezavisnošću, nikada nije popustila.
Tako Lana koja je nekada, dok je još vidjela, radila u trgovini, danas traga za poslom kao slijepa osoba.
Njen apel na mrežama još je potresniji kada shvatite da se Lana stidi jer nema ni dan staža, iako, baš naprotiv, treba da bude ponosna što nije poklekla i pored strašnih prepreka koje joj život nameće.
– Situacija je nezahvalna. Naime, tokom studija sam oslijepila, pa je uslijedilo liječenje i komplikacije, sve do transplantacije bubrega. Tako da nisam imala prilike da steknem neko znanje i vještine koje bi mi koristile. Dok sam vidjela, radila sam u trgovini. Imam i završenu Trgovinsku, 4. stepen. Pošto živim u Kovinu koji nema mogućnost za neku kvalifikaciju slijepih, pomislih da bih mogla raditi kao telefonski operater, nešto što mogu da ispratim i fizički, s obzirom na zdravstveno stanje – priča skromna djevojka za Telegraf.
U zatvorenom se, poručuje nam snalazi. Napolju ne. A onda dodaje, nadajući se da će joj to poboljšati šanse kod budućeg poslodavca: “Nemam asistenta, ali mama bi mi pomagala da dolazim”.
– Potrudila bih se i to da savladam, kao i radne obaveze. Imam telefon sa softverom za slijepe koji čita sve formate. To je jedino pomagalo, druga su skupa. Eto, voljela bih da zakoračim u normalan život. Od 2014. sam u sobi i to uglavnom bolničkoj, i sve vrijeme maštam da radim kao član zajednice koji može da živi kao normalan svijet – priča hrabra Lana, pa piše ono od čega nam zastaje knedla:
– Sram me je što je sve tako kako je. Imam 32 godine, a ni dan staža. Imam gomilu dijagnoza a nijednu diplomu, puno troškova a ni dinar stečen. Plašim se i reakcije ljudi jer sam prošla svašta zbog toga što sam korisnik Budi human – dodaje.
Lanu vedar duh nikada nije napuštao
Lana je na transplataciju u Srbiji čekala pet godina, jer nemamo dovoljno donora, a njenoj majci ljekari su savjetovali da ne daje bubreg, jer je rizična grupa.
– Ja sam sedam dana bila sa Lanom u bolnici. Bila sam na kontroli a urolog doktor Jovo Bogdanović koji me je operisao rekao je da je veoma zadovoljan i da sam zdrava žena i da ne moram više dolaziti – ispričala je svojevremeno majka Jadranka Bulatović.
Lanu vedar duh nikada nije napuštao.
– Život je takav kakav jeste i ne treba se opterećivati. Neke stvari se jednostavno dešavaju, ali uvijek imaš razlog za sreću. Živ si, znači imaš priliku, a kako ćeš to iskoristiti na tebi je. Ne možeš nikoga da tjeraš da voli život, ali ipak mislim da imam lijep i srećan život – rekla je tada Lana, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu