Načelnik Odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminaliteta i droge u PU Banjaluka, Zoran Pašalić, rekao je novinarima 26. juna, povodom Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droga, da je na području Banjaluke sve više mladih koji se drogiraju, a posebno je povećan broj maloljetnika.
Marihuana, kokain, spid…
– Najčešće se koriste marihuana, kokain, spid i druge sintetičke droge. Ove godine smo oduzeli heroin, što do sada nije bio slučaj – rekao je tada Pašalić novinarima.
Istakao je da PU Banjaluka redovno sprovodi preventivne i represivne akcije na suzbijanju upotrebe narkotika, kao što je organizovanje predavanja u osnovnim i srednjim školama kako bi se edukovali mladi, ali i učenici i profesori o štetnosti konzumiranja narkotika.
Supstance sve opasnije
Sestra Amata Anđelić, koordinator Centra za odvikavanje “Marjanovac” iz Aleksandrovca kod Laktaša, kaže za Srpskainfo da je ponuda narkotika sve dostupnija, a supstance koje se mladima nude sve opasnije i teže za kontrolisanje.
-Iz našeg dvadesetpetogodišnjeg iskustva rada sa zavisnicima možemo reći da je većina mladih, koji su iz faze eksperimentisanja psihoaktivnih supstanci kasnije prešli u kategoriju redovnog konzumiranja, najviše pod uticajem vršnjaka i to nažalost vrlo rano, najčešće još u srednjoj školi. S obzirom da je to vrijeme puberteta, koje je samo po sebi vrlo stresno za mladu osobu, za očekivati je da će zbog manjka samokritičnosti i potrebe za novim iskustvima posegnuti za onim što „svi mladi rade“, kako to oni vole reći, a onda je ta granica između eksperimentisanja i redovnog korištenja, nažalost, često i siguran put u zavisnost – kaže Anđelićeva.
Kako pojašnjava, proces nastanka zavisnosti je vrlo složen i nema ujednačene formule po kojoj ona nastaje, a samim tim, ne može biti ni jedinstvena formula kako problem zavisnosti riješiti.
-Prije svega treba znati da je mlada osoba vrlo znatiželjna i željna novih adrenalina s jedne strane, te puna disbalansa s druge strane što je posljedica prirodnog procesa odrastanja. Često splet životnih okolnosti s kojima se osoba susretne ne pita jesmo li spremni za životne izazove i zrele izbore. Kad su u pitanju mlađe osobe počeci su poprilično slični: nedostatak adekvatne pratnje u procesu odrastanja od strane porodice, škole i samog društva. Bez zdravog autoriteta nema ni zdravog odrastanja. Često su u igri disfunkcionalne porodice, bilo da se radi o prevelikoj ljubavi koja guši, ili manjku i nedostatku iste, od zanemarivanja do prevelikog povjerenja i manjka adekvatne kontrole koja je mladoj osobi jako potrebna, a od koje ona bježi. Važno je znati kako zavisnost nastaje, ali je puno važnije prepoznati zbog čega se u zavisnosti ostaje, od koga i čega se iza nje krijemo i od čega bježimo. Zapravo, koliko je god zavisnika moglo bi se reći da je toliko i njihovih razloga za početak, za ostanak u zavisnosti i na kraju za odluku izaći iz pakla zavisnosti, za šta treba imati hrabrost – objašnjava Anđelićeva.
“Na terenu ima puno više onih kojima je potrebna pomoć”
Inače, Centar za odvikavanje “Marjanovac” u Aleksandrovcu kod Laktaša radi već 25 godina na suzbijanju zavisnosti nastojeći u društvu podizati svijest o težini problema zavisnosti kad ona uđe u svoju terminalnu fazu, odnosno, kad se s njom osoba i njezini najbliži ne mogu više sami boriti i potrebna im je psihosocijalna pomoć. Kroz “Marjanovac” je prošlo više od 800 korisnika. Zajednica je mješovitog karaktera – jednako otvorena i ženama i muškarcima koji slobodno odluče hrabro se suočiti sa sobom i svojom zavisnošću.
Osim zavisnosti o psihoaktivnim supstancama, tu je često riječ i o kombinovanoj zavisnosti sa alkoholom ili kockom, što još više čini program složenijim.
-Mora se računati i sa jednim manjim postotkom onih koji na putu pokleknu, ali i za njih Marjanovac ima, u većini slučajeva, otvorena vrata. Kad govorimo o onima koji su izdržali bitku do kraja i kvaliteti njihovog života danas, rezultati su vidljivi: završavaju se prekinuta školovanja, započinju ili nastavljaju studije, doktorati, zasnivaju se radni odnosi, otvaraju svoje vlastite firme, obnavljaju se prekinuti kontakti sa članovima porodice, stvaraju se nove emotivne veze, nastaju nove porodice, rađaju se nove generacije. Mogla bi se formirati gotovo tri školska razreda od djece koja su se rodila nakon povratka u život – priča Anđelićeva.
Ističe da u centru trenutno boravi oko 20 osoba.
-Marjanovac ima kapacitet između 50-60 mjesta. Bilo je perioda kada je bio kapacitet popunjen. Sa novim supstancama i novim pristupima načinu liječenja zavisnosti, taj broj je smanjen i kreće se oko dvadesetak osoba. Nažalost, znamo da na terenu ima puno više onih kojima je potrebna pomoć ,ali se teže do njih dolazi i teže se odlučuju za rezidencijalni oblik liječenja, koji je dosta zahtjevan, jer nije cilj rada u Marjanovcu samo apstinencija nego rješavanje problema u samom korijenu: Ko sam bio bez supstance? Ko sam postao uz supstancu? Šta je moj kapital i oslonac za budućnost? tj. Ko sam ja u perspektivi i novosti života? – objašnjava Anđelićeva.
Porodica-ključna karika
Anđelićeva kaže i kako je porodica uvijek ključna karika koja takođe treba proći svoj proces oporavka.
– Prije svega potrebno je i njoj vratiti nadu unatoč toliko bezuspješnih pokušaja, samo-okrivljivanja, okrivljivanja i odbijanja od strane samih svojih članova za koje se bore, a da ne govorimo o stigmatizaciji od strane okoline – kaže Anđelićeva.
Poručuje da je jako važno da porodica nauči zauzimati ispravne odluke i stavove nakon povratka korisnika iz “Marjanovca” kako se ne bi ponavljali isti obrasci ponašanja, ni kod njih, ni kod njihovih članova.
– Ne treba zaboraviti da se zavisnički mentalitet ne mijenja tako jednostavno, pogotovo kad se naiđe na otpore i poteškoće u procesu oporavka. Važno je da njihovi članovi znaju da je porodica uvijek tu uz njih, ali ne i uz njihovo zavisničko ponašanje, koje ne prestaje ulaskom u terapijsku zajednicu – zaključuje Anđelićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu