Već u januaru se u Bijelu kuću vraća Donald Tramp, Njemačku u februaru očekuju vanredni izbori, a Francuska je već mjesecima u političkoj krizi kojoj se kraj ne nazire.
Jedno od gorućih pitanja je da li će se nakon tri godine konačno okončati rat u Ukrajini, a Blic je analizirao šta tačno čeka svijet u 2025.
Turbulentan period za svijet u 2025. će početi već u januaru, imajući u vidu da je inauguracija Donalda Trampa zakazana za 20. januar. Stoga, krenimo redom.
Tramp 2.0
Nakon četiri godine vladavine demokrata, u Bijelu kuću se ponovo vraća republikanac Donald Tramp. Da ima namjeru da poput buldožera poremeti odnos snaga koji je sada uspostavljen, pokazuju njegovi prvi potezi.
A šta će tačno biti njegovi prioriteti, već smo imali prilike da vidimo, iako zvanično nije stupio na funkciju.
U samo nekoliko nedjelja od pobjede Trampa na izborima, pominju se mirovni pregovori o kraju rata u Ukrajini, a lideri Kanade i Meksika brže bolje su ga kontaktirali nakon što je rekao da će podići carine za proizvode iz tih zemalja.
Iako je to bilo jasno još u predsjedničkoj kampanji, nakon Trampove pobjede potvrđeno je da će fokus njegove administracije biti ekonomija, ekonomija i samo ekonomija. A to može imati posljedice po Kinu i Evropu, a naročito NATO savez.
Po svemu sudeći, novoizabrani predsjednik Amerike ima ozbiljne namere da uđe u obračun sa Kinom, za čije je proizvode takođe najavio podizanje carina. Međutim, Tramp na Kinu ne gleda isto kao na Meksiko i Kanadu. U njegovoj perspektivi, te zemlje su podređene SAD i učiniće sve što treba kako on ne bi ispunio pretnje, dok je Kina suparnik kog treba oslabiti.
Kao što je bilo slučaj i tokom njegovom prethodnog mandata, Tramp će se i prema Evropi postaviti kao “razmaženom djetetu”. Uzbunu u Danskoj već je izazvao ponudom da kupi Grenland, a ništa manje uplašen nije NATO savez.
Tramp je ranije isticao da evropske zemlje moraju da troše tri odsto BDP na odbranu, što rijetko koja zapravo čini. U drugi mandat će ući još oštrije – postoje indicije da će zahtijevati podizanje tog praga na pet odsto BDP, a sve zbog stava da “Amerika ne može da finansira odbranu Evrope”.
Isti stav on ima i prema ratu u Ukrajini. Sukob traje skoro tri godine i nijedan evropski lider nije uspio da ga zaustavi. Tu na scenu stupa on, osoba koja tvrdi da ima dobre odnose i sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kao i da će rat na početku njegovog mandata biti okončan. Jedno je jasno: iako će se novi predsjednik SAD fokusirati na migrante i ekonomiju, njegova “gvozdena pesnica” neće zaobići ni Evropu.
Izbori u Njemačkoj, politička kriza u Francuskoj
A kad smo već kod Evrope, ona je u problemu i bez Trampa. Dvije najmoćnije zemlje Evropske unije (EU) – Njemačka i Francuska, nalaze se u političkom ćorsokaku.
Vlada Olafa Šolca pala je nedavno nakon kraha njegove “semafor” koalicije, što je otvorilo vrata za vanredne izbore 23. februara.
Istovremeno, Francuska, drugi krak hobotnice koja vuče cijelu EU, nalazi se u krizi od izbora u junu. Predsjednik Emanuel Makron nedavno je imenovao novog premijera nakon što je desnica srušila vladu Mišela Barnijea, a u pitanju je Fransoa Bajru.
Sada je u toku licitacija: koliko dugo će francuska imati vladu, dok ne dođe do novog kolapsa.
A kada Nemačka i Francuska kijaju, cijela Evropa je bolesna.
Politička i ekonomska nestabilnost u Njemačkoj i Francuskoj zasigurno će imati posljedice po cijeli kontinent:
Ekonomija na koljenima: Obje zemlje se suočavaju sa najtežom ekonomskom krizom u posljednjih nekoliko decenija, dok rat u Ukrajini predstavlja dodatno opterećenje. Kolaps obje vlade izaziva dodatnu neizvjesnost, jer će potencijalno biti odloženo donošenje ključnih odluka i reformi unutar EU.
Evropa ostaje bez lidera: Njemačka je prva na listi kada je riječ o donošenju odluka u EU, a prati je Francuska. Sada postoji vakuum moći koji se italijanska premijerka Đorđa Meloni trudi da popuni, ali je sasvim izvjesno da Rim ne može da preuzme palicu od Berlina i Pariza
Ugrožena odbrana: Kada je o Evropi riječ, Njemačka i Francuska imale su vodeću ulogu u podršci Ukrajini, ali i u koordinisanju zajedničkog odgovora celog bloka. U trenucima kada je pretnja od Rusije sve veća, nesposobnost dvije najmoćnije zemlje da predvode odbranu može da dovede do opasnih posledica po EU, ali i NATO
Bliski istok: Mir ili novi rat
Dok se Evropa bori sa sopstvenu bezbjednost, Bliski istok je na prekretnici. Nedavni pad sirijskog diktatora Bašara al Asada, koji je sa porodicom dobio egzil u Moskvi, otvorio je nove probleme za “svjetsko bure baruta”.
U Siriji je situacija sada kompleksna. Vođa pobunjenika Abu Mohamed al Golani pokušava da “opere” svoju prošlost koja je povezana sa Al Kaidom i pozicionira se kao legitimni lider. I čini se da mu to uspijeva. Amerika, koja je za njegovu glavu tražila 10 miliona dolara, sada je spremna da pregovara. Ista je situacija sa Evropom i Rusijom, a Turska, koja je podržala ofanzivu pobunjenika, već je poslala šefa diplomatije u Damask.
Pred Sirijom su sada tri opcije – dobra, loša i najgora:
Formiranje nove vlade: Nakon što je imenovana prelazna vlast koja će voditi zemlju do proleća 2025. godine, u Siriji bi mogli da budu organizovani izbori, na kojima će građani birati nove lidere. Ovaj proces biće težak i kompleksan, a morao bi da bude organizovan uz pomoć međunarodne zajednice, imajući u vidu da je Sirija opustošena nakon 13-godišnjeg građanskog rata
Golani preuzima vlast: Ukoliko do izbora ne dođe, vođa pobunjeničke grupe Hajat Tahrir al Šam (HTS) Abu Mohamed al Golani ili Ahmed al Šara, kako mu je pravo ime, mogao bi da postane novi lider Sirije. On je već uspostavio kontakt sa brojnim zemljama, kako na Bliskom istoku, tako i u Evropi. Čak je i Rusija pokrenula razgovore sa pobunjenicima, pa je Golani odjednom postao poštovani sagovornik
Novi uzlet terorista: Treća, ujedno i najgora opcija, je procvat terorističkih grupa poput Al Kaide i Islamske države. Međunarodna zajednica strahuje da će vakuum moći u Siriji iskoristiti teroristi da ponovo zavladaju zemljom i regionom. Zabrinutost izaziva i činjenica da postoje veze između HTS-a i Al Kaide, koje bi terorističke ćelije sada mogle da iskoriste za ponovno uzdizanje
A kada je riječ o ostatku Bliskog istoka, putanja je jasna – mir ili novi rat. Nakon što je postignuto primirje između Izraela i libanske militantne grupe Hezbolah, vesti koje svet sada čeka je da je postignuto primirje i u Gazi.
I ta odluka, sudeći po izjavama zvaničnika koji su uključeni u pregovore, nije nemoguća. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu nedavno je putovao u Katar, a visoki palestinski zvaničnik rekao je da je sporazum 90 odsto završen.
Stoga, do potpisa bi moglo da dođe uskoro, naročito imajući u vidu da je palestinska militantna grupa Hamas obezglavljena i oslabljena.
Ali, kada je Bliski istok u pitanju, ne treba zaboraviti na jednu činjenicu – kada se jedna vatra ugasi, druga bukne. Tako je Izrael zaprijetio odmazdom jemenskim Hutima i ozbiljno razmatra pokretanje operacije protiv ove pobunjeničke grupe.
Istovremeno, analitičari upozoravaju da je pažnja Tel Aviva sada usmjerena na Iran, nakon što su pobjede proglašene u Gazi i Libanu.
Primirje u Ukrajini
I na kraju, vjerovatno najveće posljedice po svijet će imati ono što (ne) može da se dogodi u Ukrajini. Nakon skoro tri godine sukoba na tlu Evrope, najvećeg od Drugog svjetskog rata, nikada se ozbiljnije nije govorilo o mirovnim pregovorima.
Njih će zasigurno ubrzati Donald Tramp, koji ne želi da izdvaja novac američkih poreskih obveznika na rat na drugom kontinentu.
Zbog toga, sada je u toku trka sa vremenom. Volodimir Zelenski pokušava da zadrži kontrolu nad teritorijom u ruskoj Kurskoj oblasti, kako bi imao makar neki adut za pregovore. Vladimir Putin, sa druge strane, želi da istjera Ukrajince iz Kurska i osvoji što veći dio Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti – koje je ilegalno anektirao.
Putin se nada da će mu sporazumom biti dozvoljeno da zadrži kontrolu nad ukrajinskom teritorijom koju Rusija sada kontroliše, možda čak i cijelim anektiranim oblastima. Moskva želi uspostavljanje demilitarizovane zone na liniji razgraničenja, što bi i značilo pobjedu Rusije u ovom ratu.
Ukrajina, pak, teško da može da ostvari pobjedu. Snage Kijeva su prethodnih meseci znatno oslabljene i Kursk je ostao praktično jedina prednost. Zelenski insistira na bezbjednosnim garancijama i ulasku u NATO, ali je izvjesno da će Ukrajina morati da pristane na kompromis i odustane od tog zahtjeva, kako bi zapadne zemlje dale bezbjednosne garancije, a njihove trupe bile stacionirane u demilitarizovanoj zoni, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu