Mada je poznat kao značajna luka na Jadranskoj obali, grad Bari je u pravoslavnom svijetu naročito poznat i kao Grad Svetog Nikole, budući da u njemu počivaju mošti ovog svetitelja. Iako se ne može reći da su mošti u taj grad donijete Božijom promisli, već iz krajnje ne baš čistih poriva tadašnjeg rimskog pape, ne može se osporiti da je najznačajnija znamenitost ovog grada ipak bazilika posvećena Svetom Nikoli.
Izuzev bazilike, tu je i zamak Svevo i katedrala Svetog Sabina. A svakako ne treba propustiti šetnju po kaldrmisanim ulicama Barija i uživanje u ljepotama arhitekture, posebno u starom jezgru grada.
Otkud mošti u Bariju?
Pored toga što je zanimljiva povezanost članova srpske dinastije Nemanjića i ovog italijanskog grada, takođe je interesantna i priča o prenosu moštiju Svetog Nikole iz grada Mire, na području Male Azije, u Bari.
Zbilo se to tokom 11. vijeka, kada je papa Urban II iznio „napomenu“ trgovcima iz Venecije i Barija da bi bilo dobro da mošti ovog svetitelja budu prenijete u Italiju, budući da je u to vrijeme grad Mira, u oblasti antičke oblasti Likija, bio osvojen od strane turske seldžučke vojske.
Zapravo je papa sve to učinio pod okriljem brige za svetiteljeve mošti, te je u razgovoru sa trgovcima napomenuo da je u pitanju tajni zadatak i da bi oni tako stekli i božiju i papinu milost.
Ne shvatajući šta čine, trgovci su krenuli put Male Azije, misleći i jedni i drugi da je taj zadatak povjeren samo njima. Zato se dogodilo da su trgovce iz Venecije uspjeli da preduhitre oni iz Barija. Budući da je u crkvi Svetog Nikole u Miri, u kojoj su počivale svetiteljeve mošti u to vrijeme bilo samo dva monaha, to im posao baš i nije bio naročito težak. Mada postoje zapisi o tome da su oni najprije ponudili novac za otkup svečevih moštiju, što su monasi naravno odbili.
I dalje misleći da je u pitanju sveti zadatak, trgovci iz Barija su na silu oteli mošti i krenuli put Italije. Iako je narod Mire krenuo za njima, čim je shvatio da su ukrali vrlo značajnu relikviju, trgovci iz Barija su uspjeli da se ukrcaju na brod. Ali ih je u putu zadesila velika oluja, negdje u blizini teritorije današnje Grčke. Kažu da su se mnogi od njih uplašili i pomišljali da se vrate u Miru i vrate mošti Svetitelja. Ipak, to se nije dogodilo, jer se oluja smirila ubrzo nakon što su otkriveni dijelovi svetih moštiju kod nekolicine trgovaca i mornara, koji su željeli da ih ukradu.
Kada su na dana 9. maja 1087. godine stigli u Bari, stanovnici su izašli na ulice da ih dočekaju kao heroje, mada su u očima mnogih bili samo obični pljačkaši. Ipak, oni su se branili time da im je papa povjerio sveti tajni zadatak.
Bilo kako bilo, stanovnici Bara su se zavjetovali da će izgraditi crkvu, koja će biti adekvatna vrijednosti koju mošti Svetog Nikole imaju. Prošlo je više od dvije godine prije nego što je izgrađena kripta u unutrašnjosti prvobitne crkve, da bi crkva bazilika posvećena ovom svecu bila izgrađena tek desetak godina potom.
Mada ne postoje dokazi o tome, smatra se da su još tokom 12. vijeka srpski vladari darovali ovu značajnu svetinju, iako je 1319. Godine zabeležen prvi pisani trag o tome. Tada je srpki kralj Milutin darovao oltar za kapelu, u kojoj su čuvane svetiteljeve mošti, koji je bio izrađen od srebra. Nažalost, u drugoj polovini 17. vijeka je tadašnji vladar jednostavno dao da se oltar pretopi, kako bi otplatio dug vojnicima. Kasnije je izrađen oltar po uzoru na prvobitni i restauriran je polovinom prošloga vijeka.
U znak zahvalnosti Svetom Nikoli, za koga je vjerovao da mu je povratio vid, srpski kralj Stefan Dečanski darovao je ikonu, na kojoj se osim sveca vide i srpski kralj i njegova supruga, ali i Isus i Marija.
U vrijeme kada je srpski car Dušan stolovao u Skoplju, izdao je naredbu da je obaveza grada Dubrovnika da dio poreza umjesto tadašnjoj Carevini mora da ustupi bazilici Svetog Nikole u Bariju. Dokaz o tome je i sačuvani pergament iz 1346. godine na kome je zlatni pečat cara Dušana, piše Ona.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu