Sudbine

(FOTO) "Tata i mama su bolovali od tumora, cijela kuća je pala na mene" Pjevač prošao kroz PAKAO, a sada u saobraćajnoj nesreći kod Novog Pazara IZGUBIO BRATA (32)

Pjevač i bivši takmičar Zvezda Granda Semir Džanković juče je ostao bez brata od strica Emira Džankovića, koji je poslije 11 dana provedenih u komi podlegao povredama nakon nesreće koju je doživio.

Semir Džanković
FOTO: DZANKOVICSEMIR/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Semir je svojevremeno pričao o najtežim životnim trenucima, ocu koji se u jednom trenutku borio za život i nemaštini u tom trenutku. Pjevač je otkrio da li je osjetio gorčinu pjevačkog posla i života.

– Jesam, kada mi se otac razbolio. Došao sam kući, a on je bio u vikendici. Žena mi je bila uzrujana i ja vidim da nešto nije u redu, ja nju pitam gde su otac i majka i ona mi kaže da se vraćaju iz vikendice. Znam da im do kuće treba 15-20 minuta, imao sam neki predosjećaj, igralo mi je u grudima i osjećao sam da nešto nije kako treba. Žena nešto kunja, ali izbjegava razgovor sa mnom, vidim da se nešto dešava. Meni nešto ne da mira i ja pozovem oca, on je lik koji uvijek ima baterije na telefonu i uvijek se javi, to je kod njega tako, nikada ne zatura telefon, uvijek je dostupan – rekao je Semir.

FOTO: DZANKOVICSEMIR / INSTAGRAM/SCREENSHOT
FOTO: DZANKOVICSEMIR / INSTAGRAM/SCREENSHOT

– Ja njega zovem, a on se ne javlja, vidim ja nešto nije dobro. Nazvao sam mamu i ona mi se javlja plačući i kaže mi da brzo dođem jer tata nije dobro. Sjeo sam u auto i dao pun gas do bolnice, kada sam došao vidio sam da nije pri sebi, doživio je kliničku smrt, reanimacijom su ga vratili u život. On je bio u šok stanju, nije prepoznavao ni mene, ni nikoga, otekao mu je jezik, nije mogao da priča, a nismo mogli ni da ga smirimo. Mnogo težak trenutak – rekao je on.

– Samo da ga vidim još jednom živog. Kada sam čuo da mama plače, mislio sam da je umro, i samo sam govorio ‘Bože samo da ga vidim još jednom živog’. Kada su htjeli da snimaju skener, imao je neurološki problem, nisu mogli da ga smire, mene su tada izbacili napolje jer sam došao sav potresen. Sjećam se kada sam prišao i uhvatio ga za ramena i kažem mu: ‘Tata, tata’. Oni su mi rekli da ga pustim, a ja sam im rekao da se sklone od mene. Rekao sam mu: ‘Tata, ja sam, Semir’ i nasmijao se, prepoznao me i smirio se. Odveli su ga na odjeljenje, a ljekari su rekli da ga odvedemo za Beograd, ali pošto je Beograd daleko, a stanje je kritično, mi smo otišli u Kragujevac. Tamo se ispostavimo da ima tumor na mozgu. Imao je tešku vrstu tumora – priča Semir i otkriva da je zamolio doktore da rezultate i analize sakriju od njegovog oca što su i uradili.

– Proveli smo četiri mjeseca u Beogradu, poslije još tri u Kragujevcu, ja u to vrijeme nisam radio ništa. Povukao sam se od svirki i svega. Poslije sedam mjeseci smo se vratili kući u Novi Pazar, a ocu sam tek prije tri godine rekao od čega je bolovao. Odradili smo i zračenje i hemoterapiju, lagali smo ga koliko smo mogli, kao hajde preventivno da uradimo, i sve je to super prošlo. Doktor mi je rekao da mu je ostalo još četiri do sedam mjeseci života. Poslije sedam mjeseci on je bio super – priča Semir i otkriva da su u tom trenutku ostali bez novca:

– Sjećam se kada smo se vratili u Novi Pazar kažem mami da treba da idem sutra u Bijelo Polje kod jedne prijateljice da kupim neke sirupe i čajeve koje je on koristio. Kažem mami da vidi koliko imamo još novca i da mi da pare za sutra, ona meni donosi 300 evra, ja sam mislio daje mi to za put, jer je ta terapija bila 200 evra i ostatak za put. Pitam je koliko je još novca ostalo, a ona mi kaže to je sve što imamo. U tom trenutku nemamo nikakvih primanja, sedam mjeseci se nije radilo. Otišao sam za Bijelo Polje, donio terapije i legao sam da spavam – to je bila najduža noć u mom životu. Imam 23 godine, a cijela kuća je pala na mene, tatino liječenje, a u to vrijeme i mama boluje od tumora, ona je svoju operaciju odložila. Trebala je da se operiše u februaru, ali pošto je tata dobio taj napad, ona je odložila svoju operaciju za narednu godinu – rekao je on.

Nisu imali ni 50 evra u kući

– Hvala Bogu oboje su sada dobro. To je ta životna borba, ja mlad i ne znam kako sutra, a u tom trenutku imam 50 evra u kući, dvoje male djece, ženu i mamu i tatu koji su bolesni. Nikad duža noć mi nije bila nego ta, razmišljao sam kako ću dalje, šta ću. Tata više ne može da mi pomogne, preko noći sam morao da postanem čovjek. Sjećam se da je bio utorak i zove me kolega da pita da li sam slobodan sutra da radimo svadbu. Nikada mu to neću zaboraviti, to je za mene bilo kao da mi je neko dao bogatstvo. Tu sam počeo da radim, to je taj gorki dinar. Poslije sam imao bendove, bio šef bendova, ali za oca je bio preveliki trošak – rekao je on svojevremeno za Grand.

Podsetimo, do nesreće u kojoj je Emir Džanković (32) stradao došlo je kada je vozač autobusa marke Mercedes, kruševačkih registarskih oznaka, P.D. (1975), iz zasad nepoznatih razloga prešao u suprotnu traku. Tom prilikom je došlo do silovitog sudara s kamionom novopazarskih registarskih oznaka kojim je upravljao Džanković. Od jačine udara, oba teretna vozila sletjela su s puta, dok je autobus ostao na kolovozu, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu