Njih dvoje su se venčali dok je on bio u Rusiji u zarobljeništvu.
U tom braku rođen je stariji Titov sin Žarko.
Tito se od Pelagije razveo početkom 1936. godine, a pola godine kasnije, u Moskvi, sklopio je brak sa Njemicom Lucijom Bauer.
Tito je zbog partijskog rada brzo otišao u Pariz, a Lucija Bauer krajem 1937. strijeljana je u Moskvi pod lažnom optužbom da je bila njemački špijun.
Tito je tada već bio upoznao Hertu Has, Slovenku jevrejskog porijekla, ali će oni u Zagrebu početi da žive zajedno tek dvije godine kasnije.
Njihova vanbračna veza trajala je samo do maja 1941. godine, kada Tito odlazi u Beograd. Herta Has je ostala u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana poslije Titovog odlaska rodila je drugog Titovog sina Mišu.
Ona je 1943. godine razmijenjena za grupu njemačkih stručnjaka zarobljenih u Bosni dok su tragali za uranom za Hitlerovu atomsku bombu.
Po oslobađanju se srela sa Titom, ali je on već bio u vezi sa Davorjankom Paunović…
Požarevljanka Davorjanka Paunović, rođena 1921. godine, tokom studija na beogradskom Filozofskom fakultetu, pred rat, zabavljala se sa Crnogorcem Jovom Kapičićem, docnijim narodnim herojem i upravnikom Golog otoka.
Oboje su bili članovi Komunističke partiji, a njihovi savremenici kažu da su bili najljepši par na Univerzitetu.
Zabavljali su se godinu i po, a onda je Davorjanka u martu 1941. od Partije dobile zadatak da sa Jospipom Brozom Titom pođe u Zagreb.
Jovu nije smjela ništa da kaže o svom putu – takva su vremena bila – osim da odlazi. Na rastanku je mnogo plakala…
Počeo je rat. Dvoje zaljubljenih sreli su se opet početkom januara 1942. godine.
Jovo Kapičić podnosio je Titu izvještaj o porazu Lovćenskog odreda čiji je komesar bio – tada je prvi put u životu vidio Vrhovnog komandanta – kad su otvorila vrata Titove kancelarije… i kroz njih prošla Davorjanka.
Bio je srećan što je živa i što je u Vrhovnom štabu, ali odmah poslije tog raporta kod Tita, morao je da se vrati u jedinicu. Vidjeli su se tek za dva mjeseca, ovog puta u Foči…
Zakazala mu je sastanak uveče na jednom od fočanskih mostova, a kad je došla, donijela mu je u marami poklone – kutiju cigareta, upaljač, sapun, češalj, maramicu… Grlili su se. Nekoliko dna kasnije, Kapičić je opet bio u Foči.
– Šetajući gradom u maloj, uskoj, popločanoj ulici, vidio sam kako proljeteše dva konjanika. Prođoše pedesetak metara, pa stadoše… Jedan konjanik krenu ka nama. Odmah sam ga prepoznao. Tito. Pitao me gdje sam, zašto se nisam javio. Počeo sam da se pravdam, bi mi neprijatno, pa skrenuh pogled na drugu stranu, ka drugom konjaniku. I tada je ugledah… U momentu mi je sve bilo jasno. Davorjanka je stajala i gledala me ukočeno. Čekala je Tita… – zapisala je Tamara Nikčević herojevo sjećanje u knjizi “Goli otoci Jova Kapičića”.
Davorjanka je bila 29 godina mlađa
Neki su kazivali da je toliko temperamentno vodila ljubav da je borcima bilo neprijatno zbog jecaja i uzdaha koji su dopirali iz Titovog šatora.
Imala je veliki uticaj na Tita, a u vrijeme njemačkog desanta na Drvar čak ga je ubijedila da se, zajedno sa njom, preda Njemcima, jer je situacija izgledala bezizlazna. Tek kada mu je Sreten Žujović zaprijetio da će ga ubiti, Tito je odustao od predaje…
Davorjanka Paunović umrla je od tuberkoloze u proljeće 1946. Po Titovom naređenju, sahranjena je u krugu Bijelog dvora.
Htio je da i mrtva bude u njegovoj blizini, a prema nekim pričama svaki dan je plakao nad grobom i donosio crvenu ružu ujutro, piše Blic.
Iste godine su mu funkcioneri vojne bezbjednosti doveli kao družbenicu Ličanku Jovanku Budisavljević…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu