Neutješna porodica se trudi da sačuva uspomenu na legendarnog pjevača, Marinka Rokvića, koji je iza sebe ostavio mnogobrojne hitove.
Osim pregršt hitova, iza sebe je ostavio trojicu sinova, unuke i suprugu Slavicu.
Podsjetimo, Marinko Rokvić preminuo je 6.11.2021. godine u 68. godini života usljed posljedica karcinoma pankreasa.
Umro na rukama supruge
Kako se navodi, sa njim je sve do posljednjeg trenutka bila supruga Slavica.
Supruga Slavica uz Rokvića je bila do samog kraja. Njegovala je Marinka u njihovom porodičnom domu na Košutnjaku, gdje je i umro. Nije htio da ga vode u bolnicu. Svjestan da je teško oboleo i da mu se bliži kraj, izrazio je želju da umre kod kuće, što su njegovi najbliži ispoštovali.
Slavica je, navodi izvor, sa suprugom bila neprestano sve dok nije izdahnuo, a s obzirom da je ona po struci zdravstveni radnik, Marinko je imao najbolju njegu u najtežim momentima.
Podsjetimo, u novembru 2020. pjevač je hitno operisan, kako je tada saopšteno, zbog ciste u stomaku. Međutim, već tada je otkriveno da boluje od kancera pankreasa i da su prognoze za izlječenje loše, piše Alo.
“Legenda kaže, nekada davno voljelo se dvoje”
Danas je Slavica Marinku posvetila emotivnu objavu, a njene riječi sijeku poput žileta. Ona je objavila njihovu zajedničku fotografiju uz sljedeće riječi:
– Legenda kaže, nekada davno voljelo se dvoje, voljelo se kao niko nikada prije, ni poslije njih. Iz te velike ljubavi izrodiše sinove i kćeri. Dadoše im najvrjednije što su imali. Ljubav. Božansku svetinju ljudskog postojanja. Uz aminovanje Gospoda koji je izvor upravo te čiste ljubavi. Podizali su djecu, živjeli kao i sav normalan svet, uz radost, poneku svađu, ljubav, pa red neslaganja. I taman kada su htjeli da se posvete jedno drugom, jer djeca su otišla svojim putevima, nedade im se. Iz nekog razloga, ko će ga sada znati kog, od dvoje, od kojih je sve poteklo ostade jedno. Ostade ono jedno da živi ili da mre. Treće ne postoji. Tuga, nevjerica, nestade tla pod nogama i vazduha u plućima zamanjka… Neizdrživo, bolno, a suza iz oka ni da kane, bar ona da sklizne da oduška duši dadne…
I samo oni sudbine slične mogu ovo da shvate. Oči u oči sa ponorom, mukom, beznađem, provalijom bola… A ono što ostade samo, skrhano, usukano od tuge ne mareći za sebe, za jelo, za pilo, zatvoreno u sebe, misleći da je sakrilo tugu od drugih, postade briga svojim najmilijima. Ali jedne noći, neupitno da li je san ili java. Pojavi se anđeo sa neba, prigrli obamrlo tijelo sjenke jednog postojanja i reče :”Odluči da živiš. Tvoja ljubav to traži od tebe, ona je besmrtna, vječna. Prigrli život, probudi radost uprkos svemu, smij e, jer osmijeh ti prelijepo stoji. Raduj se životu, živi za oboje, živi za plodove vaše ljubavi.” To reče i nestade. I gle, sjenka podiže glavu, drhtave usne razvukoše se u osmijeh probuđene životne radosti. Vijekovi su od tada prošli, a anđeo neumorno i dalje obilazi napuštene i tužne. Njegove riječi okrepljuju duše, budeći život, tjerajući misli ružne. Ovo je oda usnuloj ljubavi satkanoj od krvi i mesa, suza i smijeha. Za sve one koji iste životne bitke biju. Zato probudimo radost zbog njih, koji tamo gore svoju sreću zbog naše odluke ne kriju. Radujmo se životu, živimo život, dragi moji u ime svih usnulih ljubavi koje i dalje u nama žive. Nedostaješ, ama baš u svemu nedostaješ, najviše u radosti koju bih sa tobom želela da podijelim, prenosi Republika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu