Svaki komad koji izađe iz Marijinog ateljea kao magijom postaje svojevrstan unikat.
Sve se radi ručno, kako bi se dobio izgled pohabanog šika, a s obzirom na to da Marija svim srcem udiše život starom komadu namještaja ili nekom predmetu, dobija se, kako mnogi kažu pravo umjetničko djelo.
– Ideja je nastala devedesetih godina prošlog vijeka kada sam bila u Engleskoj i kada sam se prvi put susrela sa redizajnom i reparacijom namještaja na taj način. Odatle i od tada je sve krenulo,kada sam bila sedamnaestogodišnjakinja, a danas već zrela žena koja se bavi ozbiljno tim poslom – rekla je Marija Lukić za RINU, umjetnica i inženjer vazduhoplovstva.
U njenom salonu se mogu vidjeti ormarići, natkasne, kredenci koji datiraju od polovine prošlog vijeka.
– Pojedini komadi namještaja nisu toliko stari, više pripadaju novijem namještaju koji je repariran, odnosno redizajniran. Takođe, mi ovdje osim što radimo stari namještaj, bavim se redizajnom i novog namještaja – pojasnila je ona.
Boje kojim ova umjetnica radi su potpuno ekološke, nema alergija, nema nikakve pripreme, šmirglanja, kao ni prajmera.
– Potpuno su ekološke, sertifikovane za dječije igračke, tako da i meni omogućava da rad bude komforan, lijep i prijatan – kaže Marija.
Marija je po profesiji inženjer vazduhoplovstva i kako kaže njene velike ljubavi su kosmos, letjelice i umjetnost.
– To su neke stvari koje su me i opredijelile da se ovim bavim. I jedna i druga su malo ekscentrične, malo drugačije, neobične, ali, uspjela sam da sve to spojim da to ispadne baš kako treba – ističe.
Marijin atelje je mjesto gdje sa puno ljubavi radi što se da vidjeti na njenim radovima. Mnogo toga je do sada radila, ali postoje i radovi na koje je posebno ponosna i koji su vrijedni pomena.
– Prvi od velikih poslova koji su zaista fantastični je kafana “Car Lazar” u Čačku koja je pod zaštitom spomenika kulture koja je redizajnirana, odnosno renovirana upravo ovim bojama i u skladu sa svim onim što atelje, zapravo i radi. To je bio veliki posao, jer svako ko dođe u Čačak zna za kafanu “Car Lazar”. Druga stvar koju sam radila i zbog koje sam baš srećna jeste scenografija za predstavu monodramu o Nadeždi Petrović gdje sam radila scenu. Na kraju kruna mog rada jeste oslikavanje na ikonostasu, na poziv oca Nikole i predsjednika crkvenog odbora, dakle, počela sam da radim ikonostas crkve Uspenja Presvete Bogorodice koji ću nadam se završiti za dvadesetak dana – zaključila je ova umjetnica iz Čačka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu