Mladi iz svih dijelova bivše Jugoslavije dolazili su i dolaze na “brdo ljubavi”, kako se naziva uzvišenje gdje se nalazi ovaj simbol velike nesretne ljubavi.
Mehmedova crkva je u potpunosti srušena u proteklom ratu, a ponovo je obnovljena i otvorena za posjetioce 2011. godine. Obnovljena je uz pomoć mještana svih nacionalnosti tog kraja. Mala crkva u Nacionalnom parku iznad Prijedora simbol je i zajedništva koje je u Kozarac vratila nesretna ljubavna priča Marije i Mehmeda. U obnovi su učestvovali svi mještani, svih nacionalnosti. Priča o velikoj ljubavi nastavljena je u obnovljenoj crkvi.
Na ovo mjesto danas vjernici dolaze u vrijeme Male Gospe, 8. septembra, a tokom cijele godine “brdo ljubavi” obilaze mladi zaljubljeni parovi iz svih dijelova bivše Jugoslavije.
Arheolog Milenko Radivojac u Prijedoru je poznat kao hroničar grada, ali i “živa enciklopedija”, kako za njega kažu njegovi sugrađani. Dok stoji ispred Mehmedove crkve priča da je riječ o lokalitetu koji ima lijepu priču, pomalo tragično-ljubavnu priču.
– Priča koja može biti dio legende, ali ima i istorijsku podlogu. Naime, novinar Gojko Banović je osamdesetih godina prošlog vijeka prvi put objavio priču o zabranjenoj ljubavi i Mehmedovoj crkvi. Iz te njegove priče pojavile su se i sve ostale priče koje su kasnije ispričane – rekao je Radivojac.
Priča počinje 1882. godine kada je Prijedor skoro izgorio u velikom požaru. Tada je izgorilo više od 400 stambenih objekata.
– Tada je austrijska vlast odobrila izvjesnom Karlu Schmuzeru da na ovom području otvori veliku pilanu, pošto je bilo ogromno šumsko bogatstvo. Pilana je otvorena 1883. i ona je na neki način prvi industrijski objekat na području Prijedora – ispričao je Radivojac.
Šmucer je imao dva sina i kćerku Mariju. Kao radnu snagu zaposlio je lokalno stanovništvo.
– Među njima se isticao jedan momak Mehmed Kulašić koji je lijepo svirao harmoniku. Sve radnike je zabavljao svojom pjesmom. Kako obično biva, prelijepa Marija zaljubi se u Kulašića. Marija je ostala trudna tokom te tajne ljubavi, a bila je tajna jer je on bio jedan Bošnjak, a ona prelijepa Austrijanka – istakao je Radivojac.
Njih dvoje nalazili su se potajno na skrovitom brdu iznad pilane, takozvanom brdu ljubavi.
Marijin otac se nikako nije mirio sa njenom odlukom, posebno kada je iz zabranjene ljubavi na svijet došlo i dijete.
Nesrećni dio ove priče je to što su mještani pronašli bebu zamotanu u novine i zakopanu u zemlju, što je izazvalo veliku pometnju i sramotu, a budući da su novine bile austrijske, posumnjalo se na porodicu Šmucer. U legendi zapravo nikad nije odgonetnuto da li je beba rođena mrtva ili ubijena, ali je navodno sigurno da je dijete zaista bilo Marijino.
Zbog stida i sramote, vlasnik pilane Karl Šmucer kćerku šalje nazad u Austriju, Mehmeda otpušta ili ga, kako neki pričaju, prebacuje na poslove fizičkog radnika. Priča se kako se noćima u Kozarcu čula samo njegova pjesma; pjevao je pjesme koje je Marija voljela.
Kako bi iskupio grijehe, Šmucer odlučuje da podigne najprije kapelu, a potom 1901. i crkvu, da bi nemalo potom, dvadesetih ili tridesetih godina i sam otišao u Austriju.
Na odlazak se odlučio vidjevši da su mještani, svjesni svega šta se desilo, crkvu koju je podigao nazvali – “Mehmedova crkva”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu