Neutješni otac, preplavljen je različitim emocijama, trenutno ga najviše obuzima bijes zbog prvostepene presude u kojoj su Blažići dobili 20 godina zatvora. Kivan je na tu činjenicu, ali i na istragu. Prema njegovim riječima, oca svirepog ubice zaštitila je vojska, ali ne samo njega, već i još neke svoje pripadnike.
Sa Sašom su novinari Blica razgovarali u dvorištu njegove porodične kuće, gdje ga svaki milimetar podsjeća na njegove najmilije koje više nikada neće vidjeti.
Bijesan zbog presude
– Jako sam bijesan zbog presude koja je izrečena. Sramota, 20 godina za njih dvojicu, to je nagrada za njih, nikakva kazna. I tada sam pravio problem, kada su donijeli tu sramnu presudu, ali i tokom cijelog suđenja sam bio najglasniji. Dok su drugi roditelji sjedjeli, ćutali i pratili suđenje kao da su u bioskopu, ja sam se konstantno žalio. Kasnije, kada smo sjeli da razgovaramo, oni su meni rekli da sam bio u pravu za sve. Naravno da sam u pravu, ubili su mi dva djeteta, ne mogu da sjedim normalno na suđenju i da se ne bunim. Jednom sam čak lupao pesnicama u staklo u sudnici – ispričao je vidno uznemiren Saša.
On je za Blic istakao da se nikada neće predati i odustati od borbe protiv Blažića, koji su mu oduzeli ono najvrjednije što je imao u životu.
– Bijesan sam i neću da se pomirim sa tom presudom. Još više me je razbjesnilo kada sam čuo da su se žalili na tu bezveznu presudu. Oni su stisli petlju da se žale, a dobili su nagradu, ne kaznu. Njih dvojica su trebali da budu ubijeni, obojica, ili da dobiju doživotnu kaznu zatvora – govorio je Saša bijesno, a u očima su mu se skupljale suze.
Čeka odluku Apelacionog suda
Panić je objasnio da nestrpljivo čeka da vidi kakvu će odluku donijeti Apelacioni sud, ali i da jedva čeka da se ubica i njegov otac prebace iz istražnog zatvora. Prema njegovim riječima, njih dvojica su u pritvoru kao u hotelu.
– Svakako ćemo se pojaviti gore u apelaciji, kada budu odlučivali o žalbama. Vidjećemo šta će da bude do kraja suđenja. Zapravo, čekamo da vidimo šta će apelacija odlučiti. Nadam se, i mislim da bi trebalo, da ta žalba bude odbijena i da će oni što prije otići da leže robiju tamo gdje treba. U pritvoru u Smederevu, gdje se sada nalaze, oni su kao u hotelu. Mislim da su zbog toga i pisali žalbu, da što više produže boravak tamo jer znaju šta ih čeka u pravom zatvoru, a nama je cilj da se što prije prebace na mjesto gdje će služiti kaznu – zaključio je ožalošćeni otac.
Planiraju tužbu
Nakon tragičnog ubistva oba djeteta, objašnjava da ne postoji suma novca koja bi mogla da nadomjesti njegov gubitak. Objašnjava na koji način su Blažići sačuvali svoju imovinu, ali i koji su sljedeći koraci koje će preduzeti on i njegova supruga.
– Supruga i ja planiramo a ih tužimo za nematerijalnu štetu. Na sve načine su pokušali da ne prisustvuju suđenju, da se njihova porodica ne kida, da se ne pojavljuju, a mi smo se konstantno mrcvarili sa njima. Sve što imaju, prepisali su na dedu, samo da bi izbjegli da plate odštetu. Mene je sramota i da kažem odštetu, jer moja dva djeteta ne mogu da se plate. Da imaju sve na ovom svijetu, oni meni ne mogu da plate to što su mi ubili dva djeteta – rekao je.
– Imao sam samo njih dvoje, sina i kćerku, oni su mi ubili oboje – izustio je Saša kroz suze.
On nije želio da razgovara za medije ovoga puta, što se do sada nije dešavalo, ali je ekipi “Blica” izašao u susret.
– Kroz milion emisija sam prošao, nikoga nisam odbijao. Sada, pred drugu godišnjicu odbio sam apsolutno sve, vi ste jedini sa kojima razgovaram. Teško mi je, veoma mi je bolno da više pričam o tome. Jedini sam bio u medijima, od svih roditelja odavde, u sudnici sam bio svima trn u oku. Straža kada me vidi, odmah su bili u pripravnosti, ja sam se i rvao sa njima. Ne znam ni sam više šta je sve bilo u sudnici. I sudiji sam ja smetao u sudnici, jer sam se borio za svoju ubijenu djecu, nisam htio da odustanem, makar išao u zatvor. Djecu moju neću da im oprostim, to ne mogu da prebolim. Kraj, ja sam to više puta rekao i ostajem pri tome. Više se ne bojim ničega, za njih sam se plašio, sada nema čega da se bojim – kazao je on.
Panić je ispričao kako je mjesecima vrijedno tražio svjedoke za suđenje i kako je razočaran što je vojska “zataškala” sve propuste do kojih se došlo.
– Vas, kao medije, bih zamolio da apelujete na to da se obrati pažnja na uticaj Blažića u postupku. Sve ljude iz vojske, koji su svjedočili, sam ja našao, ali je vojska uložila mnogo napora da zataška propuste u njihovoj službi. Oni su zaštitili vojsku kao vojsku, da niko od njihovih ne odgovara. Tu je trebalo još mnogo ljudi da odgovara, jer on to sve oružje nije mogao da iznese sam. Bio sam u vojsci i znam proceduru. Na kapiju ne možeš da uđeš ili izađeš bez pretresa. Zna se da iz kasarne ništa ne možeš da izneseš. Vojska je bila toliko moćna da ih zaštiti – bijesno je objasnio otac nastradalog Milana i Kristine Panić.
Sa porodicama stradalih u dobrim odnosima
Sa porodicama nastradalih, iz Malog Orašja i Dubone, kaže da je u dobrim odnosima, ali žali što su se kasno probudili.
– Bio sam meta svih tokom suđenja. U dobrim sam odnosima sa svim roditeljima iz Dubone i Malog Orašja, samo su se oni probudili kasno, kada je već sve prošlo. Da su svi reagovali na vrijeme, kao što sam ja, možda bi presuda bila drugačija. Od kada se desila tragedija, sada mi je možda najteže jer je donesena i ova sramna presuda. Zato nisam htio da govorim za medije ovoga puta, mnogo mi je teško, baš mi je teško – rekao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu