Svaka država je ostavila neki utisak na mene. Uglavnom pozitivan. Sve su države zanimljive, ali posebno bih izdvojio Iran – kaže Dragan.
Ističe da je nevjerovatno koliko su ljudi tamo gostoprimljivi, čak do te mjere da nije mogao da prođe putem, a da ne bude pozvan da nešto pojede ili popije.
– Kod nekoga sam čak i spavao. U šest restorana nisu htjeli da mi naplate račun. Kad god sam pitao koji je razlog, kažu “mi poštujemo putnike” – priča Dragan.
“Nisam se nadao da će tako biti u Avganistanu”
Dragana je put vodio i preko Avganistana. Kako kaže, svi su mislili da se neće živ vratiti odatle.
– Svi su mi rekli “da li si lud što ideš tamo, nećeš se živ vratiti”, međutim, sasvim je drugačija bila situacija kada sam otišao tamo – kaže Dragan.
Kao ističe, sa Talibanima je i jeo i pio, a čak je u jednom punktu i prespavao.
“Za te pare ovde nemam ni kiflu”
Čak 75 kilograma nosio je na biciklu, kako kaže. Imao je dvije bisage i torbu.
– Prva dva mjeseca sam čak vukao i prikolicu. Poslije dva mjeseca mi je bilo teško, pogotovo nakon Turske koja je sva u planinama. Na kraju sam morao da je bacim, malo se prepakujem, ali bez obzira uvijek sam se vrtio na oko 70 kila i ništa manje. Usput sam se hranio, ponekad sam malo nešto spremao, a svuda je bilo jeftinije nego u Srbiji kada je u pitanju hrana. Mogao sam da idem u restorane. U Pakistanu recimo svratim na pasulj i salatu i to platim 80 dinara, za te pare ovdje nemam ni kiflu – kaže Dragan.
Kako kaže, kada je prvi put ugledao Mont Everest suze su mu krenule na oči.
Izgubio sam pare, pasoš i sve
– Kada sam bio u Jermeniji, poslije dva ili tri mjeseca, izgubio sam pare, pasoš, sve. Kada sam došao na jedno mjesto i postavio šator, telefon mi je neprekidno zvonio. Mislio sam da me zovu iz njihove telefonske službe da mi nude promocije, pa se nisam javljao. Međutim kada sam vidio koliko čovjek uporno zove, javio sam se. Samo je ponavljao “dokumenta, dokumenta”. Odem do bicikla i vidim da nema para, nema pasoša, znači mogu slobodno reći da je putovanje završeno – priča Dragan.
Umjesto kraja putovanja, desilo se nešto nevjerovatno!
– Njegov sin i on su vidjeli da sam bio tu kod njihove prodavnice i krenuli su kolima da jure za mnom. Odmakli su 60 kilometara, a onda su primijetili kada sam skrenuo u dvorište, gdje sam postavio šator. Sve su mi vratili, ja sam ih častio sa 50 evra. Zahvaljujući njima, ja sam nastavio svoje putovanje, da nije bilo toga vjerovatno bi se vratio za Srbiju – kaže Dragan za Prva TV.
Kako kaže, sreća je bila što je na jednom parčetu papira imao upisan broj jermenskog telefona, što je, kako kaže, pomoglo da se dođe ponovo do svojih dokumenata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu