Magazin

(FOTO, VIDEO) ŠTA SMO MI GRENLANDU O imperijalističkim ambicijama Donara Trampersona Strašnog pjevao bi i Bajonson Mali Viking

Za Donalda Trampa se govorilo kao o prvom predsjedniku SAD koji nije vodio nijedan novi rat u svom mandatu.

Tramp nakon pokušaja atentata
FOTO: DAVID MAXWELL/EPA

Danas vidimo nekog sasvim novog Trampa, koji je, i prije nego što je započeo drugi mandat, najavio neoimperijalističke ciljeve, pripajanje Grenlanda i Kanade, te preuzimanje Panamskog kanala.

Ukoliko pokuša da realizuje ove ideje, rat u Ukrajini bi mogao biti mala maca za ono što bi uslijedilo. Naime, teško je povjerovati da bi Kanađani pristali da postanu 51. država SAD i da bi Danska lako prešla preko toga da izgube suverenitet nad Grenlandom.

Šta tek reći na činjenicu da su Kanada i Danska članice NATO od 1949. godine, od samog osnivanja ove alijanse. Ako bi došlo do primjene sile, da li bi moglo doći do raspada političkog i vojnog saveza, jer član 5 Vašingtonskog sporazuma obavezuje sve članice (trenutno ih ima 32) na kolektivnu odbranu napadnute države?

– Hoće li biti američke specijalne vojne operacije na Grenlandu? Hoće li NATO zaštiti Dansku? NATO bez USA – samo su neka od pitanja “Iks” zajednice.

O tome da li je Tramp postao iznenada ratoboran nakon neuspjelog pokušaja atentata ili je popustio pred vojnim lobijem, neka razbija neko drugi glavu. Ovdje ćemo se baviti još jednim fenomenom, reakcijom srpske X zajednice, koja eventualno otcjepljenje Grenlanda od Danske upoređuje sa dešavanjima na Kosovu i Metohiji.

Kako objasniti našu fascinaciju tako (ne)bitnim stvarima?

– Potpuni kognitivni spektakl srpskog tvitera oko Trampove ambicije da otme Grenland ide ovako: usljed višedecenijske nacionalne frustracije što nam je oteto Kosovo, prije svega od strane Amerikanaca, srpski tviter seiri što će isti ti Amerikanci opet da otmu teritoriju nekome, ovog puta Dancima, vjerovatno najnebitnijoj stranoj zemlji i narodu za cjelokupnu srpsku istoriju od našeg dolaska na Balkan, gdje su možda i jedine dvije dodirne tačke izvođenja Hamleta u pozorištima i to što su zbog nas osvojili Evropsko 1992. – teza je o kojoj bi se dalo raspravljati.

Ima još ozbiljnih objašnjenja.

Pročitajte još

– Glavna poenta za***ancije srpskog Tvitera sa Trampom, Danskom i Grenlandom nije radovanje zbog mogućnosti da dođe do aneksije ovog dijela danske teritorije nego prikazivanje koliko su suštinski jalovi i retardirani svi “argumenti” koje nam decenijama plasiraju kojekakvi evroatlantski aparatčiki i domaći autošovinistički kmetovi kada nam “objašnjavaju” prihvatanje “realnosti” u pogledu naše situacije sa Kosovom i Metohijom. Naprotiv, teritorijalni integritet je važan za državu koliko i suverenitet, jer ako ona ne kontroliše u potpunosti svoju teritoriju, ne zna gdje su joj granice i može joj se svojevoljno komadati teritorija, ona i nije država u pravom smislu te riječi. Dakle, Grenland je Danska, a Kosovo i Metohija su (daleko više) Srbija – jaki su argumenti.

Kako bi sve moglo početi?

– Kako javljaju mediji, na sjeveru Grenlanda došlo je do pucanja sante leda. Nezavisna država Grenland optužuje Dansku da je organizovala ovaj teroristički akt. Međunarodna zajednica na čelu sa Srbijom poziva obje strane na smirivanje tenzija – ovako bi mogao izgledati jedan od scenarija.

Već je uočljiva danska verzija „drugosrbijanaca“, koji objašnjavaju za koju cijenu se može prodati Grenland.

– Tamo živi 56.000 ljudi. Za oko 5 milijardi dolara možete svakom od njih dati 100.000 dolara i oni bi se složili. Međutim, i Danska bi trebala da dobije razumnu isplatu – jedan je od „razloga“.

Treći ih podržavaju u tome. Jer, bolje je brojati pare nego voditi rat.

– Danci da prihvate realnost na terenu i da se ne pozivaju na neke Vikinge od prije 1.000 godina, da prestanu sa mitomanijom – savjetuje jedan dobronamjerni „iksaš“.

Ako se ne „dozovu pameti“, drhtaće pred Donarom Trampersonom Strašnim.

Biće kao Boj na Kosovu.

– Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi prijeti, nego po tome koliku svetinju branim – rekao bi navodno Mikel Hansen.

Sijevalo bi na sve strane.

– Nad Grenlandom živa vatra sijeva, da vidimo kog Vikinga nema, nema Bjorna, nema Ragnaroka, Odinova dva najbolja momka – bila bi posveta seriji „Vikinzi“.

Baš kao i storija o kralju Haraldu.

– Kralju Haralde, čestito koljeno, kojoj ćeš se privoljeti uniji? Ili voliš uniji američkoj? Ili voliš uniji europejskoj? Ako voliš uniji europejskoj, sedlaj foke, priteži delfine, Vikinzi sjekire berzerkirške pasajte, pa u Jenkije juriš učinite – stihovi su za one koji znaju da je Harald Ljepokosi bio prvi kralj Norveške.

A konačni rezultat?

– Sad mu Laudrup dođe Obilić – jedan je od mogućih raspleta.

Po uzoru na kosovski razviće se grenlandski ep.

– Kasno Markonsen na Grenland stiže – zavapili bi rodoljubi.

Stihoklepci bi se pozvali i na noviju istoriju.

– Kad sam bio mali, znao sam svoj pravac, oni bili Grenlanđani, a ja pravi Danac – pjevao bi Bajonson Mali Viking, nosilac Ordena Hansa Kristijana Andersena.

A šta kad krenu izbjeglice?

– Izbjeglice sa Grenlanda smjestiti u Vojvodinu, pa da i naši Krajišnici dobiju svoje „dođoše“ – najava je devete ofanzive.

Odmah u oči padaju nove verzije rodoljubivih pjesama.

– Nad Grenlandom zora sviće, dobro doš’o predsjedniče – prvi je stih koji zaslužuje pažnju.

– Ko ne dođe na boj na Grenlandu, od ruke ništa ne upecao, ni na moru bjelicu ajkulicu, ni u rijeci vikinšku kečigicu – visila bi kletva nad izdajnicima.

Bilo bi tu i ozbiljne poezije.

– Oj, Grenlande sunce sjevera – glasila bi jedna od pjesama.

Uz sljedeće riječi sigurno vam je poznata i muzika.

– Danska se truba s Grenlanda čujeeee – odjekivalo bi ledenim prostranstvima.

Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči.

– Proklet nek je Volfe Brankeson, što izdade kralja na Grenlandu – prenosilo bi se s koljena na koljeno.

A na kraju sage o Grenlandu neko mora da bude kriv.

– Očekujemo od Kopenhagena da u najkraćem roku isporuči premijerku Frederikson tribunalu u Han Pijesku, gdje će joj biti suđeno zbog genocidne politike Velike Danske i agresivne okupacije Grenlanda. To je međunarodna obaveza Kopenhagena bez koje neće biti napretka – mogao bi zatražiti Tramp, mada nije jasno zašto to ne bi bila Banjaluka nakon što je Milorad Dodik sa tolikim žarom proslavio njegovu pobjedu na izborima.

Mnogo veselije će biti nakon okupacije Kanade.

– Na centralnoj proslavi aneksije Kanade pjevaće Željko Kvebek – vjerovatno pjesmu “Bitanga i princeza”.

Ko bi mogao da postane guverner Grenlanda?

– Zvao sam Trampa. Postavi Marfija za guvernera Grenlanda. Da se oladi, ovdje se usijao od muke – predložio je Rajko Vasić, aludirajući na situaciju u BiH.

Naravno, pletu se i teorije zavjere o dodjeli telefonskog broja.

– Sad je jasno da se +384 sprema za Grenland – pri čemu ostaje slobodan još jedan broj.

Nagradno pitanje za sami kraj – čiji je Grenland?!

Bivši Tviter je ponovo postao zabavan.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu