Njega je dok je sa porodicom i komšijama radio u dvorištu pogodio zalutali metak nakon čega je ostao paralizovan. Prema izjavama svjedoka tog marta 2022. godine je u Priboju održano nekoliko veselja, ali počinilac nije identifikovan.
Iako je metak iz Nikoline kičme odstranjen operacijom koja je izvršena na klinici u Švajcarskoj, Nikola ni danas ne može da hoda niti da obavlja svakodnevne životne aktivnosti. Povrijeđenom Nikoli Perišiću je potrebna novčana pomoć radi obezbjeđivanja redovne i obavezne rehabilitacije, pregleda, medikamenata, a sa ciljem da ponovo stane na svoje noge.
– Prije dvije godine, 26. marta, otac i ja sa komšijama smo kopali kanal za vodu. Sjeli smo malo da odmorimo i ja sam se odmakao od stola i sjeo na panj. U jednom momentu sunce mi je zasmetalo i ja sam ustao da odem do hlada. Kako sam ustao, metak me je pogodio u vrat i ja sam pao. Kolima hitne pomoći sam odvezen u Priboj pa za Užice gdje su mi rekli da imam strani projektil u leđima, i da imam metak. Ja sam se šokirao. Onda su me prebacili za Beograd. Nadao sam se operaciji, međutim nisu mi je radili jer su se plašili infekcije. Tamo sam proveo dvije nedjelje – rekao je Nikola za RINU.
U svemu ovome Nikola nije sam iza njega su otac i majka i dva rođena brata, blizanci. Nikoli najviše prijaju banje, i poslije njih vidi najveći napredak.
– Bitne su mu rehabilitacije i banje za budući njegov oporavak. Samo vježbe mu mogu pomoći – kaže majka Ljiljana.
Pogranično područje zadalo muke u sudskom postupku – slučaj ide pred Evropski sud za ljudska prava
Inače, Nikolin slučaj jedinstven je pravni slučaj koji svoj epilog još uvijek nije dobio na sudu. Krivična prijava zbog učinjenih krivičnih djela, podnijeta od strane Nikolinog advokata Snežane Selaković iz Beograda, je odbačena sa obrazloženjem da se posljedica odnosno povreda desila na teritoriji Republike Srpske, zbog čega se tužilaštvo u Priboju oglasilo stvarno i mjesno nenadležnim za sprovođenje istrage, iako je metak ispaljen na teritoriji ove opštine.
Rješavajući po prigovoru na odbačenu krivičnu prijavu, Više javno tužilaštvo u Užicu je bilo stava da je Osnovno javno tužilaštvo u Prijepolju, odjeljenje u Priboju, ispravno i zakonito postupilo kada je donijelo odluku da ne vodi istragu.
Usljedila je žalba Ustavnom sudu Republike Srbije i odlukom Ustavnog suda je poništeno rješenje Višeg javnog tužilaštva u Užicu i određeno je da to tužilaštvo ponovo odluči o prigovoru punomoćnika Nikole Perišića podnijetog protiv obavještenja Osnovnog javnog tužilaštva u Prijepolju, odjeljenje u Priboju, kojim je odbačena podnijeta krivična prijava.
Ustavni sud je u svojoj odluci iznio mišljenje da svakako postoji obaveza nadležnih organa da u slučaju postojanja jasnih indicija da je jedno lice oštećeno krivičnim djelo, sprovede djelotvornu istragu podobnu da dovede do otkrivanja i kažnjavanja učinilaca.
Takođe, Ustavni sud je u svojoj odluci ukazao da je pozitivna obaveza države da sprovede istragu, obaveza sredstva, a ne obaveza cilja, te da su nadležni državni organi bili obavezni da preduzmu sve razumne korake koje su imali na raspolaganju da obezbjede dokaze u vezi sa kritičnim događajem.
Punomoćnik Nikole Perišića, advokat Snežana Selaković, sprema predstavku Evropskom sudu za ljudska prava kojom će tražiti zadovoljenje pravde i naknadu štete zbog zalutalog metka koji je promenio Nikolin život.
Mokronzi – čardak ni na nebu ni zemlji
Selo Mokronozi u kom živi i povrijeđeni Nikola iako pripada opštini Rudo u BiH, mnogo je bliže Priboju i zato većina mještana ima srpsko državljanstvo, a samim tim i njihovi zdravstveni kartoni otvoreni su u pribojskom Domu zdravlja.
Brojni su problemi sa kojima se suočavaju ovi mještani zbog ove neprirodno iscrtane granice, a oni su bili naročito izraženi i kritični prije par godina dok je trajala pandemija korona virusa.
– Mi smo naše živote vezali za Srbiju, tamo zarađujemo koru hljeba i liječimo se. To doba pandemije bilo ne ponovilo se. Mi u Priboju primamo penziju, imamo pravo na liječenje, kupujemo hranu i za nas i za stoku. Mlađi ljudi rade takođe u Priboju, tamo zarađuju plate, iako pripadamo zvanično Rudom u BiH rijetko ko je vezan za tu opštinu, svi smo vezani za Priboj. Ovaj pogranični pojas i činjenica da ne pripadamo Srbiji iako smo joj najbliži, već susednoj BiH u dosta stvari otežava nam normalno funkcionisanje – rekao je mještanin Radoje Bogdanović.
Selo Mokronozi iako administrativno pripada BiH, praktično je prigradsko naselja Priboja od kog je udaljeno samo kilometar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu