U dvije sobice oronule kuće stalo je samo ono što je nužno tri kreveta, šporet i sto, a u hodnik, skoro do plafona, sve što je nepotrebno. Zimi prokišnjava, a ljeti unutra sve gori od toplote i nagomilanih stvari.
I dnevna i spavaća soba
Kad nemaština i bolest zakucaju na vrata, onda se ništa ne baca i ničeg se ne odriče. Tako živi ovaj mladi čovjek sa dvije nepokretne žene u svom domu. I to najvažnije, i jedine u njegovom životu.
Sličnu sudbinu dijeli i sestra Ljiljana Isaković (45). Njoj je oduzeta je i ruka i noga. Moždani udar učinio je da ih ne osjeća. Kada je muž umro od korone, ona se vratila kod majke i brata nadajući se da će tako olakšati muke. Uz pomoć štapa jedva da može da se obuče, za ostalo je zadužen brat Dejan.
– Ja ne mogu ništa da pomognem. Ne mogu da dođem ni do šporeta da nešto skuvam. Brat i ja spavamo u ovoj sobici, a nepokretna majka je u ovoj prvoj sobi – priča Ljiljana, koja je svojih četvoro djece ostavila kod svekrve, jer nije imala kuda sa njima poslije smrti svog muža.
Umjesto ženidbe, život posvetio majki i sestri
Dejan se nije ni ženio, jer je preuzeo brigu o majci i sestri. Kada je otac umro, doselili su se u Bogosavac, nedaleko od Šapca, da bi bili bliže sestri i njenoj djeci, ne sluteći šta će život da im priredi.
– Mi smo kupili ovu kuću prije desetak godina i održavali je. Imali smo i baštu. Majka je o svemu brinula, a ja sam išao u dnevnicu, sjekao drva, brao kupine i maline. Kada se ona šlogirala, rekla je da ostanem kući da ih presvlačim – priča Dejan.
Do poljskog toaleta majka i sestra ne mogu ni da dođu. Teško prilazi i Dejan, jer se dio pomoćne zgrade obrušio. Napolju je česma i par sudova gdje pere veš. Sve radi ručno, jer ovde tehničkih uređaja nema.
– Ovdje perem i ljeti i zimi. Ja dobijam penziju i tuđu negu i pomoć. Ali, to nam ide na hranu. Kupujem drva i sve što treba za kuću. Dolaze nam medicinske sestre iz Doma zdravlja da pomognu, ali ne ostane novca da mogu da napravim kupatilo ili da kupim uređaje – priča.
U kući se pojavile zmije
Ovih dana ima i druge brige, jer su se u kući pojavile zmije. Crijepom je zatvarao rupe, ali one iznova pronađu nove pukotine i uđu u sobu gdje spavaju.
– Neki dan sam ubio jednu. Bila je debela kao ruka. Ima ih i ljeti i zimi. Pokušao sam sa ovim crijepom da pregradim, ali se one opet provuku. Bojim se za njih, jer one ne mogu ni da pobjegnu od zmija – pokazuje na mjesto gdje se kuća raspukla.
Majka je ovih dana bila loše, pa su je smestili u bolnicu. Za Dejana bar na kratko jedna briga manje. Ali, to ne umanjuje tugu koju osjeća svaki dan jer ne može da pomogne ni njima ni sebi, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu