Nekada je bila prelijepa djevojka iz Udbine, uvijek obučena u crveno… Na kraju je sahranjena kao usamljena starica, zaboravljena od sreće. Milka Perić, Crvenkapica iz Udbine, postala je poznata hiljadama ljudi zahvaljujući snimcima na YouTube-u.
Godinama je živjela bez krova nad glavom i grijanja, sa samo jednim obrokom dnevno, ali je odbijala milostinju i do posljednjeg dana ostala veliki lokalpatriota. Udbinu nikada nije željela da napusti – čak ni u najtežim ratnim vremenima. Tokom rata 1995. godine, tada 47-godišnja Milka nakratko je otišla u Banjaluku, ali se vratila desetak dana kasnije. Poznavala je svaki kutak svog rodnog kraja i sve njegove stanovnike, a i oni su znali nju.
U posljednjim godinama života, zahvaljujući YouTube-u, dobila je barem malo ljubavi i saosjećanja – u vidu poklona i pisama od nepoznatih ljudi. Na snimcima, Milka je bila puna kontrasta – bes, ogorčenost, ali i iskrena ljubav prema životu i sreća što ima s kim da popije kafu.
Život joj je oduzeo gotovo sve – ljepotu, porodicu, dom i razum. Imala je samo 13 godina kada joj je umrla majka, a otac se ubrzo ponovo oženio. Sa 16 godina primljena je u pilanu kao pisarka jer je imala prelijep rukopis. Bila je izuzetno lijepa i uvijek je nosila crveno. Nakon jedne teške životne epizode, u koju je, pričalo se, bio umiješan i direktor pilane, prebačena je u proizvodni pogon, gdje je godinama obavljala težak fizički posao rame uz rame s muškarcima.
Rođena u selu Tolići, nije mogla svakodnevno putovati na posao, pa joj je pilana dodijelila baraku za stanovanje. Mnogo puta je govorila o paklu kroz koji je prolazila kao djevojčica među radnicima pilane, posebno jer su joj dodijelili sobu odmah pored muškog toaleta. Često je ponavljala koliko se plašila kada bi izbili sukobi među radnicima – tada bi bježala i krila se u grmlju.
Na poslu je doživjela i nesreću – pila joj je zahvatila kosu i iščupala je. U nesreći je izgubila i dio kože, a ubrzo zatim i razum. Od tada je postala predmet ismijavanja. Krajem osamdesetih otišla je u prevremenu penziju. Od dana nesreće nikada više nije skidala kape – mnoge kape, po kojima su je prepoznali svi koji su je vidjeli, bilo uživo ili na YouTube-u.Za vrijeme Oluje nakratko je napustila Udbinu, ali se brzo vratila. Nakon desetak dana u Banjaluci, ponovo je bila tamo gde je jedino osećala da pripada. Ostatak života provela je kao samotnjak, opsesivno sakupljajući stvari i smeće, mijenjajući nekoliko napuštenih kuća bez vode i struje.
Spavala je u mračnim, vlažnim i hladnim ruševinama, među predmetima koje su drugi odbacili. Opština Udbina obezbedila joj je mesto u staračkom domu, ali je odbila da se preseli – plašila se kako će preživjeti bez svoje penzije, koja je do smrti iznosila oko 1.500 kuna. Ipak, dom joj je svakodnevno ostavljao jedan topli obrok na prozoru.
Nakon ispada bijesa, psovki i ogorčenosti, Milka bi sjela da popije kafu s posjetiocima, razgovarajući kao i svaka druga osoba. Znala je sve o svima. Bila je izuzetno pismena, poznavala je svaki događaj iz svog kraja i često pričala o prošlim vremenima. Kao mlada, bila je toliko lijepa da je na sajmu u Zagrebu radila kao hostesa za jednu švajcarsku firmu – tada je na poklon dobila sat, koji je godinama čuvala.Imala je dva brata i sestru, za koje se pretpostavlja da su se tokom rata preselili u Srbiju. Često je spominjala majku koja je umrla kada je bila dijete, oca kojem je konj slomio nogu i maćehu, za koju je govorila da je „vražija žena“.
Poslednjih devet godina, otkako je postala svojevrsna zvezda Udbine, Milka je dobila saosjećanje i pažnju nepoznatih ljudi koji su je pratili na YouTube-u. Povremeno je dobijala pakete s hranom, odjećom, pa čak i novac za kafu.
Milka Perić sahranjena je 2022. godine u porodičnoj grobnici u svom rodnom selu Tolići, u opštini Udbina. Sahranu je finansirala opština, omogućivši joj dostojanstven oproštaj, prenosi Nova.rs.
Voljeli bismo da vjerujemo da je konačno pronašla mir, toplinu i ljepotu koje je oduvijek zasluživala, a koje joj život nije dao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu