Njihov talenat za pisanje tekstova naslijedio je i njihov sin Milan Laća Radulović, koji je preminuo 2022. godine.
Ipak, tragičan odlazak prvo mlađeg sina Miloša, Marinina teška bolest i smrt i na kraju smrt i starijeg sina Laće Futu su obilježili neizmjernom tugom.
Neposredno uoči prve godišnjice Laćine i trogodišnjice Džejeve smrti, Futa je smogao snage da progovori o angažmanu na filmu “Nedelja” o Džejovom životu.
Futa se prisjetio najlepših sjećanja vezana za Džeja.
– Sigurno je to trenutak kad smo se upoznali i kad sam prvi put u životu čuo šta sve jedan mali, a veliki čovjek nosi u sebi. Ta božanstvena boja glasa i njegovo vokalno poigravanje s različitim muzičkim žanrovima na mene su ostavili takav utisak da sam jednostavno ostao bez teksta! Sve to pomenuto, i više od toga na jednom mjestu. I, naravno, kao kruna svega koncerti na Tašu ‘91 i na Sajmu ‘92.
On se dotakao i trenutka kada su on i Marina otkrili talenat koji je imao Ramadanovski.
– To se u startu znalo i vidjelo. Jedan takav talenat kao što je Džej, u masi mediokriteta koji su svakodnevno bili prisutni u našim životima, nije mogao da prođe neopaženo. A po kapacitetu svega što je u sebi nosio neosporno je bilo da će njegova karijera trajati dugo. I sad posthumno se još više slušaju i obraduju pjesme koje je Džej pjevao, što znači da i sada fali takvih (ali novih) pjesama, a fali i pjevača, makar po kvalitetu, kao što je bio Džej. Mada se takav retko rađa, daj Bože da ih bude.
O prekidu saradnje
– Ja to ne bih nazvao prekidom saradnje Džeja sa Marinom i sa mnom, nego bih to nazvao prelaznom fazom u stvaralaštvu. Vremenom je došlo do prezasićenja i svako od nas pojedinačno kreće u neke druge izazove (osim Marine). Negdje krajem ‘94. Džej otvara svoj noćni klub, a ja svoj studio. Njemu je muzika od tog momenta bila u drugom planu. Do tada smo uradili sedam studijskih albuma, ne zna se koji je od koga bolje prošao. Sa ove vremenske distance ne znam šta bismo dalje komponovali za Džeja u to vrijeme da smo nastavili s radom istim tempom, i šta bismo mogli bolje i više da uradimo. Jednostavno je bila potrebna pauza i da se jedni od drugih malo odmorimo.
Radulović je pratio snimanje “Nedelja”, a sada je otkrio kako je reagovao kada je pogledao scene i da li su mu se scene iz prošlosti vratile, piše Kurir.
– Film je počeo da se snima baš u trenutku kad se meni u životu izdešavalo sve najgore što nekoga može da zadesi. Kad ostaneš bez najvoljenijih bića, kad ostaneš bez cijele porodice, kad ostaneš sam. Zvali su me u vezi s dozvolama za korišćenje naših pjesama u filmu o Džeju i njegovom životu, u kojem su isprepletane tužne sudbine svih meni dragih likova. U početku nisam htio da se više angažujem oko svega toga jer su jednostavno tužni momenti bili jači od mog kreativnog djelovanja. Ali na insistiranje Vladana Anđelkovića, producenta filma, malo-pomalo sve više me je privlačila ta priča. Vraćajući film iz prošlosti, uz izbjegavanje svih negativnih uspomena, ispostavilo se da je muzika na mene zapravo djelovala pozitivno. Muzika je pobijedila. Nadam da je moj doprinos i doprinos mojih saradnika u muzičkom djelu filma zadovoljio sve kriterijume i upotpunio cijelu priču, koja je sama po sebi odlična – rekao je tekstopisac.