Sve je kako treba. Ide super i čarobno. Idemo jako i na ljeto ćemo da nunamo bebu. Postoje strahovi od očinstva. Mada, i drugi su bili očevi, pa su preživjeli. Strahovi su tu, ali ne smijem da ih otkrivam, kako se ne bi obistinili. Smislili smo ime, ali ne smijem još da otkrivam koje. Kad Dženi odluči da progovori o tome, tada će javnost znati. Izabrali smo internacionalno ime, da i njeni roditelji i moji mogu da ga izgovore – ističe Uroš čija supruga je sa Tenerifa.
On otkriva da li će biti strog otac.
– Ne. Je l’ djelujem kao neko ko je strog? Mada, nikad ne reci nikad – ističe glumac.
Uroš kaže da on nikada neće sputavati kćerku.
– Ako budem primijetio da moje dijete ima volju, talenta, ja ga sigurno neću sputavati. Štaviše, baš zbog toga što sam glumac, pomoći ću mu. Ali ne po svaku cijenu. Ne bih mu davao glavne uloge ako nije za to. Dijete mi se još nije rodilo, ali trudiću se da budem objektivan – govori Jovčić.
Na pitanje da li djecu treba podržati kada se odluče za glumačke vode, Uroš napominje da je bitno da se glumom ne treba baviti zbog popularnosti.
– To je pitanje na koje rijetko ko može dati odgovor. U današnje vrijeme pogotovo. Sve je brzo, modernizovano. Prvo što mi je profesor rekao, bilo je: “Ako ste došli da budete poznati, nemojte da se bavite ovim poslom”. Gluma je nešto drugo. Razmijena energije, igra. Morate da je osjetite u mozgu i stomaku. Meni je bilo drago da su meni roditelji dali vjetar u leđa kada sam rekao šta želim da budem. Slali su me u školice glume, ali samo onda kada su vidjeli da ja to želim. Nisam ni od koga mogao to da vidim, tako da je gluma u meni odmalena. Kako je život išao od dramske i recitatorske sekcije, prirodno je došlo da upišem glumu – kaže Jovčić i dodaje:
– Vjerujem da su roditelji ambiciozni, ali neka popuste, ako vide da dijete nam ambicije ka tome. Isto tako, ako roditelji žele da im dijete bude poznato, to je ogromna glupost. Takvi ljudi zauzimaju stav: “Svaka reklama je dobra reklama”. Ne, nije! Ja kao budući roditelj ću pustiti dijete da izabere šta hoće. Naravno da ću ga usmjeriti, ali na njemu je da odluči – smatra glumac koji otkriva čije savjete tokom glumačke karijere pamti.
– Postoji dosta savjeta koje pamtim. Uvijek mi je u glavi komentar od mog pokojnog profesora Ivana Bekjareva: “Djeco, morate da shvatite jednu stvar. Nije uvijek važno biti dobar glumac, ali je zato važno biti dobar čovjek”. Uvijek nas je savjetovao da budemo dobri, pametni i da se međusobno pomažemo – zaključuje Uroš.
Glumac ističe da ima idole među kolegama.
– Najviše bih volio da budem Nikola Simić i da igram većinu uloga koju je on radio. Sviđaju mi se uloge u tom maniru. Bar pola takvih uloga da odigram, ja bih bio presrećan – kaže Uroš.
Uroš napominje da su pravila u pozorištu stroga, piše Blic.
– Ozbiljna je situacija kada glumac zakasni na neku predstavu, pogotovo ako je član nekog pozorišta. Ako zakasni i predstava se ne odigra njegovom krivicom on dobije crveni karton, tačnije isključenje pred otkaz i mora da refundira karte, salu… Svakome ko je došao. To je neka cijena od 3.000 evra. Ne dešavaju se takve stvari i ako se to ponekad desi, uvijek bude opravdano, pa uskoče kolege ili malo kasni predstava. Svega ima u pozorištu. Mi se volimo i gledamo da pokrivamo jedni druge što je moguće više. Nadam se da mi se nikada tako nešto neće desiti – završava Uroš.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu