Počela je minutom ćutanja, nizali su se potom inserti iz njegovih brojnih blistavih uloga, a nadahnuto i dirljivo govorili su Svjetlana Bojković, Vida Ognjenović, Tanja Mandić Rigonat, Jagoš Marković, Egon Savin, Hana Selimović, Gordan Kičić, prenosi Blic.rs.
Direktor drame Željko Hubač je pročitao brojne telegrame koji su stigli sa čitavog prostora negdašnje Jugoslavije a potom su se čuli stihovi pjesme “Jesenji otac” koje je svom ocu, našem bardu, posvetila Vanja Ejdus…
“Plovimo letilicom, ogromnom, srebrnom, uau
Isplovili smo iz jednog kosmosa, uplovljavamo u drugi.
Mjauče neka obična muzika, sentimentalna, bljak
Zviždućemo, joj
Ne pričamo mnogo, tu si tu smo
Kroz sferu sipi žuto mokro lišće ogromno sjajno, uau
čkiljim kroz okna naše tvoje letilice
Kupio si novi mali ružni šešir, uf
Lice ti je belo mlado staro podseća me na nekog, hm
Oči su tvoje prozirne providne
Tvoje oči moje oči, o da
Ne plašim te se više zauvek, bašbaš
Navikla sam da ćutimo
Zato ćutim
Ne kao kad nas je u letilici četvoro
Tad se zatvori se krug
Haos i buka
Tvoj krug moj krug naš krug
Tvoje oči moje oči njegove oči
I Njene oči
Moja porodica, tada
Nosiš me u naručju jedne zore
I prvo što ugledam si ti
Sećam se toga
Bilo je to davno pre dvadeset osam godina
Dvadeset osam godina
Dvadeset osam godina, insistiram
Tebi je bilo dvadeset devet, možda, koga briga
a sada si kupio mali ružni šešir, rekao si
Šeširić, dodajem u sebi
nežno
Nosiš me u naručju ponovo jednog popodneva
Gledam te kao prvog puta
Ti plačeš sada prvi put vidim kako plačeš
Bicikl mi je smrskao nogu
Bicikl koji si ti vozio a samo smo išli da beremo kupine, kupinice
Umesto crvenih kupina vraćamo moju krvavu nogu
Nosiš me u naručju jednog predvečerja
Uvijenu u ćebe ugušenu
Gledam te i plačem
Što si ponovo tu
Korak Po korak
Još izvesno vreme
ćutim
uspevam da kažem
ta
ta”
(Vanja Ejdus)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu