Vratimo se dvadesetosam godina unazad. Tada je, na današnji dan, mladi vojnik (27) Vojske Republike Srpske prolazio pored trebinjske pijace. Naišao je na potresnu scenu. Tamo su četvorica srpskih vojnika legitimisali njegovog komšiju i prijatelja Alena Glavovića. Kada su ustanovili da je Bošnjak počeli su da ga maltretiraju i tuku. Srđan je istog trenutka pritekao u pomoć prijatelju i stao između njega i kundaka svojih saboraca. Od njih je i umro.
Hrabri mladić je od ruke svojih drugova po oružju, braneći prijatelja, zadobio povrede od kojih je pao u komu i potom preminuo. Na sahrani momka čiji je herojski čin, u sred krvavog sukoba, dirnuo mnoge, njegov otac Rade je rekao:
– Omladino, vama govorim, jer vas je ovde najviše. Pogledajte, svud okolo su humke vaše braće. Kada sam prije nepunu godinu i po dana u ovu grobnicu spuštao moga Vuja, kao da je onda ovo zlo i krenulo. Evo, danas, kad u ovu istu grobnicu spuštam i moga Srđa, nadam se da će ovo zlo da i stane… Danas mi je neobično teško jer dolaze mi mnogi prijatelji, poznanici i sugrađani da mi izraze saučešće, a neki od njih i da se pozdrave sa mnom jer odlaze iz ovog grada i možda se nikad u njega neće vratiti… – rekao je Rade nad grobnicom sina tada, piše Blic.
I poslije skoro tri decenije ocu stižu pisma iz cijelog svijeta, pozdravi, telefonski pozivi. Riječi divljenja.
– Ipak, najviše me uzbuđuju susreti sa ljudima, koji žele sa mnom da se vide, rukuju. Osjećam tada tugu u njihovim očima, ali i ponos što su u Srđanu našli čovjeka, nešto sa čime i oni mogu da se poistovete, što žele da i oni to budu, a stariji – da njihova djeca budu tako plemenita. Jer, svako ko iole ima duše i razumijevanja, zna da dobrota može da nam donese blagostanje – rekao je Rade u jendom od razgovora za portal Glas Trebinja.
Alen, čovjek za koga je Srđan dao život, najmanje jednom godišnje dođe iz Švedske, u kojoj živi sa porodicom “Drago mi kad ga vidim, njegovu djecu… Pomislim, to su moja djeca, i to je moj Srđan – otkrio je Rade.
– Znate, ja sam ipak nekako sretan u svojoj fizičkoj nesreći, kada mi, recimo, jedna studentkinja Trebinjka kaže: “Vi ste, čika Rade, učinili da mi Trebinjci svuda idemo uzdignute glave – rekao je otac heroja.
Jedan od napadača na Srđana, poginuo je tokom rata, dok su ostali osuđeni na dvadeset i osam mjeseci zatvora.
– Svaki put kada se priča o Srđanu, ja ga ponovo sahranjujem kao prvog dana, prije 14 i po godina, ali sam svaki put ponosan na Srđana. Ne što je to moj sin – poginulo je Srđana i Srđana, ali ponosan sam što se stvara jedan simbol dobrote, blagosti u ljudskoj duši, stvara se lik koji uliva vjeru u čovjeka i daje mu nadu da se može živeti u miru, bratstvu, slozi, razumevanju, toleranciji, i eto, taj lik, narod hoće da nazove Srđan – kaže Srđanov otac.
Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: “Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla”.
Prolaz u u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu je nazvan po Srđanu i tu je postavljena spomen-ploča u njegovu čast, takođe i u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića.
Godine 2007.-e RTS (Radio televizija Srbije) snimila je i emitovan dokumentarni film o Srđanu Aleksiću. Film nosi naziv SRĐO.
Na dan Državnosti Republike Srbije, 15.02.2012. Srđan Aleksić je posthumno odlikovan zlatnom medaljom Miloš Obilić za ispoljenu hrabrost i djelo ličnog herojstva, jer je 1993. godine kao Srbin iz Trebinja ustao u zaštitu komšije Bošnjaka od svojih sunarodnika.
Naredne godine, na filmskom festivalu u SAD, 18. 1. 2013. premijerno je prikazan film “Krugovi” ratna melodrama Srdana Golubovića, inspirisana događajem u kojem je Srđan Aleksić izgubio život, u kojem pored Vuka Kostića koji tumači lik Aleksića, igrali Aleksandar Berček, Nebojša Glogovac, Leon Lučev, Nebojša Rakočević i Boris Isaković.
Srđanu Aleksiću je posthumno dodjeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.
Sjednica Helsinškog komiteta je tada, nakon prikazivanja dokumentarnog filma “Srđo” autora Sanje Dragičević i uručenja povelje, prekinuta jer je emocionalna reakcija publike bila prejaka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu