Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Brojne ulice i trgovi u zemljama bivše Jugoslavije nose njegovo ime.
Srđanov otac Rade je sa nekoliko prijatelja i predstavnikom Gradske uprave položio cvijeće na Srđanov grob i rekao kako je prije mjesec dana umro jedan od učesnika Srđanove smrti, piše Detektor.
– Pitaju mene je li mi milo. Pa, zamislite, takvo pitanje, pa dokle smo dogurali. Nije mi milo, ja žalim toga čovjeka. Ja ne osuđujem njega, osuđujem one koji su stvorili takve uslove da ginu mladići kao što je Srđan i hiljade i hiljade takvih Srđana – rekao je Rade Aleksić.
Izjavio je da je njegov sin bio simbol zajedništva, ljubavi i sloge. Rade Aleksić je u intervjuu za portal Autonomija iz Novog Sada rekao da mu, iako je prošla 31 godina od Srđanovog ubistva, svaka godišnjica teško pada.
– Unosi mi jedan nemir, mada sam svjestan svega. Ono što kažu ljudi – godine prolaze. Da, da… Ali, uvijek je nanovo. Žao mi je što ovaj svijet, ovakav kakav jest, ne gaji čovjeka i ne gaji slobodu. Toliko smo zaluđeni i zarobljeni od strane politike i ljudi koji je vode, da smo dovedeni u takvu situaciju da navijamo za rat. A Srđova je poruka bila: budi protiv svakog zla, a pogotovo protiv rata – rekao je Aleksić.
Dodao je da je rat „jedno zlo koje donosi siromaštvo većini a pojedincima bogatstvo“.
Istakao je i da rat i služi da bi se određeni ljudi bogatili. Nažalost, preko života, i imanja, i zdravlja ljudi. Razmišljao je, a šta bi bilo da se utroše pare za jedan ljudski način raspodijele života na zemlji? Mi onda ne bismo razmišljali o raju na nebu, nego bismo ga imali ovdje. Ali, ne. Mi ovde imamo pakao i zato ljudi vjeruju da će iz ovog pakla doći u raj. I zato je vjeru lako održavati, a ona se zloupotrebljava, zavađa ljude i vodi ih u ratove.
– Nažalost, danas je veći zid između naroda, jer su se stalno podgrijavale neke priče o ustašama, o četnicima, i sve više, i više, i više. Mladi svet i pokušava da se sretne, ali ih presjecaju događaji, presjeca ih politika, ne daju im da se sretnu. Mladi Trebinjci rade u Dubrovniku i fino im je tamo. Ali, opet, Dubrovnik – Trebinje, bedem je. Tako je svagde, nažalost – ocjenio je Rade Aleksić.
Dodao je da ga redovno posećuje Alen Glavović, kojem je Srđan Aleksić spasao život i koji sa porodicom živi u Švedskoj.
Rade Aleksić je rekao da je, od ubistva njegovog sina mnogo razmišljao o odnosu čovjeka prema slobodi.
– Shvatio sam da čovek treba da živi, da je borac, da je stvaralac. Pa sam se tako i ponašao – naveo je on.
Podsjećamo, Srđan Aleksić je 21. januara 1993. godine vidio da u centru Trebinja, u neposrednoj blizini policijske stanice, pripadnici Vojske Republike Srpske prebijaju Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg je Srđan poznavao.
Prišao im je i rekao da ga ostave na miru. Oni su potom srušili na zemlju Srđana i kundacima pušaka i vojničkim cokulama ga pretukli na smrt. Pao je u komu iz koje se nije probudio. Umro je šest dana kasnije.
Mnoga priznanja i nagrade za ljudska prava nose ime Srđana Aleksića.
Na inicijativu koalicije nevladinih organizacija Građanska Vojvodina, Novi Sad je jedan pasaž u strogom centru grada nazvao po Srđanu Aleksiću, a i nekoliko drugih gradova u regionu dalo je ulicama ime po njemu.
Radio-televizija Srbije je snimila dokumentarni film „Srđo“, a reditelj Srdan Golubović igrani film „Krugovi“ po motivima života Srđana Aleksića.
Helsinški parlament građana Banjaluke, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, portal Lupiga iz Zagreba, Institut za medije Crne Gore i Mreža mira iz Bosne i Hercegovine ustanovili su regionalnu novinarsku nagradu „Srđan Aleksić“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu