Pošto nakon predavanja nismo imali gdje da idemo, Ristovski, Bogdan Diklić, Slavoljub Fišeković i ja smo ostajali u slušaonici i satima uz moju harmoniku muzicirali i pjevali. Ubrzo smo osnovali orkestar, koji smo nazvali po početnim slogovima naših imena i prezimena Radilafi. Dakle, RA – Radoš, DI – Diklić, LA – Lazar i FI – Fišeković, ispričao je Bajić.
Dvije godine su svirali pod svadbama, ali je kraj bio kao na filmu, prenosi Kurir.
– Blistava karijera našeg studentskog orkestra završila se prilično neslavno. Mladoženja Dušan Kovačević, danas ugledni dramski pisac i akademik, angažovao nas je da mu sviramo na svadbi u čuvenom hotelu “Elektro-Vojvodina” na Iriškom vijencu, na kojoj je bilo preko 500 zvanica. Na svadbi koja je bila kruna karijere Radilafa nismo se proslavili. Jedno vrijeme smo se držali dobro dok se svatovi, veseli Sremci koji su više pili nego jeli, nisu raspomamili i uz pjesmu počeli punim sifonima da gađaju i lome velike staklene zidove hotela. Sjećam je da je mladoženja Duško Kovačević dotrčao do mene, koji sam bio kapelnik, i unezverenim glasom mi rekao: “Momci, kupite instrumente i pojačala, ako ne prestane muzika – ovi će da polupaju sve živo” – prisetio se glumac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu