Vijest o smrti Žarka Lauševića je uzdrmala region.
Svjedočanstvo o njegovoj borbi za život i dah postoji u knjizi “Lauš” Borisa Jakića, u izdanju Vukotić medije, a čiji vam odlomak prenosimo u nastavku.
– Kao svaki ozbiljan i pristojan čovjek, Žarko je napravio testament u kojem je do detalja objasnio svoju posljednju volju.
To je učinio u proljeće 2023. uveren da kraj nije tako blizu. Između njega i smrti nije bilo nepoznanica, dobro su se znali još od vremena podgoričke tragedije. Stalno su bili bliski, oslovljavali se na “ti”.
Nije umio da štedi. Uprkos bolesti, nije ostavio cigarete. Zamenio je samo njihovu formu – pušio je elektronske umesto duvanskih s filterom.
Doktor sa ORL klinike Kliničko-bolničko centra Srbije bioptirao mu je tkivo, a dobijeni rezultati mogli su se tumačiti dvojako, i da jeste i da nije tumor – objašnjava pukovnik doktor Nebojša Marić, načelnik Odjeljenja za grudnu hirurgiju na VMA.
Bio je u dilemi da li treba da operiše pluća ili ne. Čim je žlijezda van grudnog koša zahvaćena kancerom, velika je vjerovatnoća da su u pitanju metastaze. Ali to ne znači da ne može da se operiše. Njegov tumor u donjem režnju nije bio veliki.
To je bila klackalica, šahovski problem kako liječiti, da li početi sa ciljanom hemioterapijom ili odmah operisati. Ja sam kao hirurg smatrao da bi bilo šteta da taj primarni problem ne uklonimo, a da se onda nastavi proces liječenja terapijom koja je kasnije sprovedena.
Preporučio sam mu hirurški zahvat. Nije mi djelovao kao čovjek koji je plašljiv, ali je pretjerivao sa analitikom. Čitao je mnogo o kanceru pluća i kako taj problem može riješiti. Bio je uvjeren da postoji način da se bolest eliminiše ili kontroliše drugim metodama.
Drugi razlog zbog koga je izbjegavao hirurški zahvat bili su rezultati biopsije supraklavikularne žlijezde, koja u prvom mahu nije dala precizan odgovor na pitanje o kakvoj bolesti je riječ. To je kod njega probudilo nadu da je možda u pitanju neka upala, a ne karcinom pluća.
Izabrao je alternativni metod liječenja, promjenu načina ishrane, redukovanje unosa šećera i izbjegavanje nekih drugih stvari. Poklonio mi je knjigu jednog japanskog autora na tu temu.
Radio je punom parom. Jasno sam mu rekao da su veće šanse za izliječenje ako se bude opredijelio za hirurgiju. Rekao sam da je operacija najbolja opcija, čak sam mu rezervisao termin kod mene na odjeljenju. Javio mi se poslije nekoliko dana i obavijestio me, nakon konsultacija s nekim onkolozima, da neće da se operiše.
Ne mogu da procijenim zašto je izbjegao hirurški zahvat, da li je u pitanju strah ili uvjerenje da će tim nekim alternativnim metodama pobjediti bolest. Mislim da je bio ubijeđen da će je pobediti. Pitao me je koliko će vremena biti u bolnici ako prihvati da bude operisan. Tada je snimao “Vreme smrti” i još jedan ili dva filma, prenosi Blic.
U tom trenutku osjećao se oslično, mogao je da radi i nije osjećao veća ograničenja. A to je najveća “kvaka” kod onkoloških bolesti, osjećate se dobro sve dok ne možete da stojite na nogama. Poenta je da treba da se liječite dok se osećate odlično.
Bio sam na premijeri “Heroja Halijarda”. Kad sam ga vidio nisam se osjećao dobro. Pošto se bavim onkološkim bolesnicima, bilo mi je jasno da je njegovo vrijeme isteklo. Vidio sam kraj.
U želji da ne umre bez ožiljaka, grabio je svaki dan, snimao dok je mogao da stoji. I tada, kad je više vremena provodio u KBC “Bežanijska kosa” nego kod kuće, vjerovao je da su dobri dani pred njim, navedeno je u knjizi “Lauš”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu