Otkriveno je da se zapadni zvaničnici bave “pažljivim planiranjem” kako bi spriječili haos i paniku u svojim zemljama u slučaju nuklearne eskalacije, a ovo su neki od poznatih scenarija kako bi se situacija odvijala u Vašingtonu i Moskvi.
Putin je ranije upozorio da će koristiti “sva raspoloživa sredstva da zaštiti Rusiju”, a novi američki strateški plan objavljen prošle nedjelje – Strategija nacionalne bezbjednosti (NSS) – bavi se zabrinutošću zbog potencijalnog oslanjanja Rusije na nuklearno oružje.
Iako su mnogi detalji o tome kako bi Amerika riješila nuklearni sukob sa Rusijom povjerljivi, vjeruje se da će se posao vlade nastaviti u kompleksu Rejven Rok Mantin, koji se nalazi unutar planine između saveznih država Pensilvanija i Merilend. Kompleks veličine grada nazivan je “podzemnim Pentagonom” i vjeruje se da bi američka vlada djelovala sa tog mjesta ako Vašington pretrpi razorni napad.
Vlada daje malo informacija o kompleksu, koji je poznat i kao “Tačka R” i “Harijeva rupa” jer je tadašnji predsjednik Hari S. Truman naredio da se izgradi 1949. godine. Truman je naredio bacanje dvije atomske bombe na Japan 1945. godine, što je bila prva vojna upotreba nuklearnog oružja u istoriji.
Bivši američki potpredsjednik Dik Čejni je navodno proveo vrijeme u objektu nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, što sugeriše da bi sadašnja administracija mogla da koristi baš taj od nekoliko dostupnih bunkera u slučaju nacionalne krize.
“Nemam pojma šta je unutra”
Geret Graf, novinar i autor knjige “Rejven Rok: Priča o tajnom planu vlade SAD da se spase – dok mi ostali umiremo”, rekao je 2017. da je objekat “samostojeći grad sa pojedinačnim zgradama, trospratnicama, izgrađenim unutar planine”.
– Ima sve što bi mali grad mogao da ima. Tamo je vatrogasna služba, policijska uprava, medicinske ustanove, restorani… – kazao je.
Grad Ferfild u Pensilvaniji nalazi se u blizini povjerljive lokacije, a 2018. gradonačelnik Robert Stenli rekao jeda “većina ljudi nema pojma šta je unutra”.
Autor Vilijam Dojl je u svojoj novoj knjizi “Titan Senata” istakao kako Rejven Rok može biti upotrebljen u slučaju nuklearne krize.
– Preko dostupnih komunikacionih alata, predsjednik bi bio povezan sa Nacionalnim vojnim komandnim centrom Ministarstva odbrane u Pentagonu, poznatim kao “ratna soba”, i sa štabom Strateške komande u vazduhoplovnoj bazi Ofut južno od Omahe, koja komanduje nacionalnim arsenalom strateškog nuklearnog oružja – piše Dojl.
Vlada SAD ima planove za “kontinuitet vlade” (COG), piše Njuzvik. Na primjer, tokom govora o stanju u naciji, uvijek postoji neki član predsjednikovog kabineta kome nije dozvoljeno da prisustvuje i za vrijeme govora bude na nepoznatoj lokaciji. Ideja je da, u slučaju da svi budu ubijeni u Kapitolu, ostaje živa jedna osoba koja ima neke veze sa ustavnim autoritetom i koja može da preuzme vladu.
Trenutni planovi za slučaju nuklearnog rata pretpostavljaju da će predsjednik biti prebačen na bezbjednu lokaciju gdje će biti “informisan o situaciji i donijeti racionalnu odluku o narednim koracima”, uključujući eventualnu odmazdu na dolazne nuklearni udar.
Tu mogu nastati neke poteškoće, dodaje Njuzvik. Na primjer, koliko brzo će predsjednik biti evakuisan vjerovatno zavisi od toga da li će se napad desiti u podne kada je u Ovalnom kabinetu ili usred noći dok spava. Takođe, ako je riječ o nuklearnoj krizi koja uključuje interkontinentalne balističke rakete, predsjednik će imati 15 minuta ili manje da donese odluku o tome kako da odgovori.
Putinovi podzemni bunkeri
U slučaju nuklearnog napada predsjednik Putin bi verovatno otišao specijalnom podzemnom željeznicom do jednog od bunkera u Moskvi ili oko nje. Rusija takođe ima svoju mrežu dubokih podzemnih lokacija. U 2016. godini bilo je izvještaja da je Rusija modernizovala i proširila desetine ovih objekata.
Prema procurelom izvještaju američke Odbrambene obavještajne agencije (DIA), pored Moskovskog državnog univerziteta postoji “ogroman podzemni bunker namijenjen nacionalnom komandnom organu u ratno vrijeme”. Ovo je poznato kao podzemni objekat Ramenki, a navodno je povezan sa Кremljom VIP podzemnom željeznicom, popularno nazvanom Metro-2.
Ova podzemna željeznica navodno ide dalje do najmanje dva vangradska podzemna bunkera, jednog u blizini Voronova i drugog kod Šarapova. Daleko izvan Moskve, u blizini Кosvinskog, nalazi se veliki podzemni komandni centar za koji se kaže da je komandno mjesto uporedivo sa Rejven Rokom.
Rusija je krajem sedamdesetih počela da gradi još jedan masivni podzemni kompleks ispod planine Jamantau. Objekat je stvorio ogromnu kontroverzu tokom devedesetih kada se činilo da je njegova izgradnja nastavljena. U to vrijeme, general Judžin Habiger, tadašnji komandant Strateške komande SAD, nazvao ga je “veoma velikim kompleksom – procjenjujemo da ima milione kvadratnih metara dostupnih za podzemne objekte. Nemamo pojma šta oni tamo rade”. Danas se vjeruje da je objekat napušten.
Izgradnja Kosvinskog digla je svojevremeno Ameriku na noge, a Brus Bler, koji je ranije služio kao oficir za kontrolu lansiranja ICBM je još 2003. za “Vašington Post” izjavio da “Kosvinski vraća Rusiji samopouzdanje u sposobnost da obavi osvetu”.
– Američki analitičari Kosvinski smatraju draguljem ruskog ratnog nuklearnog sistema komandovanja, jer preko granitne planine može da se komunicira sa dalekim ruskim strateškim snagama i to putem radio-signala veoma niske frekvencije – rekao je tada Bler.
Milijarde za održavanje
Amerika i Rusija troše milijarde dolara na održavanje ovih objekata ogromnih dimenzija. Svaka lokacija ima kilometre tunela ispod hiljada kvadrata zemlje i stijena. U te objekte mogu da se smjeste hiljade zvaničnika. U izvještaju DIA iz 2018. godine o sve većem naglasku Rusije na nuklearnim bunkerima, navodi se da samo dva bunkera ispod Moskve mogu da prime 10.000 ljudi.
U istom izvještaju se tvrdi: „Visoko efikasni sistemi za održavanje života mogu da dozvole nezavisne operacije mnogo mjeseci nakon nuklearnog napada. To uključuje elektrane, rezervoare za vodu i filtere za vazduh kako bi omogućili stanarima da nastave svoje dužnosti dok ljudi iznad zemlje umiru u ogromnom i broju.”
Ove lokacije su među najtajnovitijim elementima američkih i ruskih planova za “nuklearno odvraćanje”. Nijedna slika iz unutrašnjosti bilo kojeg objekta nije dostupna javnosti. Zašto bi oni bili tako tajni? Na kraju krajeva, lokacije ovih objekata poznate su i američkoj javnosti, Rusima, Кinezima i Severnokorejcima. Odgovor dobro ilustruju dva slučaja. Kada je “Vašington Post” 1992. otkrio postojanje i obim kongresnog bunkera u Grinbijeru, odmah se pojavio pritisak javnosti da se on zatvori. Кada je Кongres odobrio izgradnju novog bunkera nakon 11. septembra, svim silama se trudio da lokacija ne dospije u medije.
Kako piše Inicijativa za nuklearnu prijetnju, američka nestranačka organizacija za globalnu bezbjednost, pravi razlog za tajnost nije nacionalna bezbjednost, već izbjegavanje javnog nadzora. Drugim riječima, izbjegavanje ispitivanja ne samo enormne cijene kompleksa, već i ogromne opasnosti koju predstavlja lansiranje pod napadom i druge nuklearne relikvije Hladnog rata, koje opet postaju aktuelne, piše Blic.
Nuklearno odvraćanje ne zahtijeva da vlada nadživi ljude koje navodno predstavlja ili bilo koju drugu ideju o “preovladavanju” u nuklearnom ratu. Nuklearno odvraćanje samo zahtjeva da obje strane shvate da bi svaki nuklearni rat bio nezamislivo katastrofalan. Ovo je očigledno, čak i bez nuklearki u stanju visoke pripravnosti ili izgradnje podzemnih planinskih kompleksa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu