Ozturk (19) se u trenutku potresa, 6. februara, nalazio u kući svog djeda u Antakiji, gdje je otišao kako bi učio. Usljed snažnog potresa zgrada se urušila. Kuća njegovih roditelja, u kojoj su bili otac, majka i brat, nije oštećena.
Ozturk je trenutke provedene u malom prostoru koji mu je omogućio da preživi zabilježio mobilnim.
Prve riječi na snimku, na kom se vide samo njegova šaka i ruka u uskom prostoru prekrivenom ruševinama, su: “Uhvatio me potres. Bože pomozi mi, nadam se da su svi dobro. Ne želim umrijeti mlad.”
U trenucima kada je osjetio naknadna podrhtavanja ispod ruševina, Ozturk je objašnjavao kako je prokopao put ispod šljunka da bi došao do kiseonika.
– Prijatelji, prošlo je skoro 40 minuta unutra, mislim da sam uspio da napravim razmak gdje su moje noge, kopao sam vrhom ruke i prazninu napunio kamenjem da se ne uruši. Osjećam hladan vazduh odozdo, mislim da sam napravio rupu kroz koju mogu dobiti kiseonik. Da vidimo možemo li preživjeti ovaj zemljotres? Ako preživim ovaj potres, mislim da ću više cijeniti stvari u životu. Još je puno ljudi koje ću voljeti. Puno vas sve volim, posebno mamu, oca, braću. Nemojte se plašiti, nadam se da niste tužni. Ne znam šta se napolju dešava, ali nadam se da nema velikih problema. Vjerovatno je samo nešto bilo s nekoliko starih zgrada – ispričao je tinejdžer.
Na snimcima se može vidjeti kako mladić udara kamenjem u zid i gvožđe kako bi ga čule spasilačke ekipe. Velika radost nastupila je kada je čuo glas svog oca Ertugrula Ozturka.
Ozturk, koji je davao informacije o svom zdravstvenom stanju i okolini u kojoj se nalazi udarajući kamenjem o zid jednom ili dva puta uz asistiranje njegovog oca, ovom metodom komunikacije značajno je olakšao rad spasilačkih timova, a spasen je nakon 63 sata.
Drugi video snimljen tokom Ozturkovog razgovora s bolničarima u vozilu hitne pomoći, takođe je viralan na društvenim mrežama. Nakon što je izvučen iz ruševina, Ozturk je hitnoj pomoći pričao kako su mu ostale knjige ispod šuta. On je trenutno smešten u domu svog strica u Adani.
Ekipa Anadolije ga je posjetila u Adani, a u razgovoru je ispričao kako su trenuci ispod ruševina bili strašni. Objasnio je kako je u trenutku zemljotresa formirao takozvani “trougao života”, što mu je vrlo vjerovatno i spasilo život.
– Bio sam u ruševinama. Nisam mogao da čujem zvukove napolju. Nisam shvatio da je kiša padala dva dana, jedino sam mogao da zaključim po hladnom vazduhu noću. Napravio sam sebi rupe za vazduh. Lomio sam beton 20-30 sati. Pripremio sam se da ću čekati još 2-3 dana, misleći da me neće pronaći – priča ovaj mladić.
On je dodao da je zavalan Bogu što je imao telefon, pa je spavao sa glavom na telefonu.
– Često sam gubio svijest, pričao sam sam sa sobom. Držao sam predavanja kao da je sa mnom 45-50 ljudi. Pokušao sam doprijeti do kamena kad sam čuo glasove spolja. Moj otac je rekao: “Oglasi se, udari kamen jednom ako si povrijeđen, udari dvaput ako nisi.” Onda mi je rekao “Jesi li dobro?”, a ja sam udario kamenom o gvožđe kraj sebe – zaključuje tinejdžer.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu