Nudim besplatan smjštaj za izbjeglice iz Ukrajine u vikendici 10 km od Niša. Voda, struja, šporet, frižider, toalet, mislim da je maksimum četiri osobe. Imamo osobu koja govori ruski. RT ako ima neko ko bi ovo trebalo da vidi, hvala! – glasio je njegov tvit, koji je pokrenuo veliku polemiku među tviterašima.
Naime, iako je vjerovatno očekivao da će njegova inicijativa postati viralna, vjerovatno nije mogao ni da zamisli da će zbog humanosti završiti na stubu srama. Jer, sudeći prema tvitovima, mnogi su mu zamjerili to što nije ustupio vikendicu nekoj ugroženoj porodici iz Srbije, već želi da stambeno pomogne nekoga ko bježi pred paklom rata koji već danima bjesni u Ukrajini.
“Što ne ponudiš nekome iz Srbije? A? Sram da te bude…” “Evo mene odma’ Milojko, primaš li i Slovence?”, “Baš će da dođu da pričaju na ruskom, genijalno”, glasili su oni malo manje uvredljivi komentari.
Nažalost, onih pogrdnijih, bilo je u većini.
“Ja nudim isto to u okolini Niša, ali samo za ukrainske manekenke i djevojke ruskih oligarha kojima su sredstva zarobljena na Zapadu. Mislim njima je sada najteže, navikle su na visoke standarde i treba im uteha, neko da ih pre svega razumije – glasio je samo jedan od malicioznijih komentara tivteraša.
Drugi je naveo kako je prvo morao da pogleda u “svoje dvorište”, pa tek onda da pruži ruku izbjeglicama iz Ukrajine.
– Imam ja odmah da ti preporučim nekoliko srpskih porodica, koje niko ne vidi godinama. Ako si htio da budeš humanitarac, nije trebalo da ideš dalje od svoje ulice…. Sirotinje ima na svakom ćošku! Jel treba da se desi Ukrajina da bismo bili ljudi? – napisao je ovaj tviteraš.
Bilo je i onih koji su smatrali da pomoć nije potrebna Ukrajincima, koliko Rusima.
– Ja nudim sve isto, ali u vikendici u okolini Beograda i isključivo za rusku porodicu, za Ukrajince ne. Hvala za RT – napisao je on kratko.
U moru loših komentara, bilo je tu i onih dobrih. Komentara koji podsećaju na to da je čovjek misleće biće. Da smo, ovakvi kakvi jesmo, spremni da započnemo ratove, ali i da pružimo ruku spasa.
– Hej ljudi, u šta smo se pretvorili?!?! Nemamo samilosti ni prema kome. Znam da ima kod nas sirotinje i beskućnika, ali se naša država ne brine o njima, možemo i njima da pomažemo SMS. Ovo sa Ukrajinom je pomoć zbog ratnih dešavanja. Pomogne ko, kako i ako može – glasio je komentar savjesti i svijesti, upućen od strane ovog tviteraša.
Ono što ipak najviše boli od svega, jeste činjenica da Srbi kao narod, samo u posljednje tri decenije imaju višestruko iskustvo kada se radi o prisilnim migracijama usljed ratnog stanja, prvo sa područja tokom 1995. godine, Hrvatske i Bosne, a nakon toga, i sa teritorije Kosova, nakon bombarodovanja 1999. godine i pogroma iz 2004. godine.
U oba slučaja, dom su tražili daleko van bombi i rata. Nevoljno, bježeći pred pucnjevima i bombama, baš kao i više od milion Ukrajinaca, koliko se procjenjuje, koji traže privremeni dom usljed ruske agresije na Ukrajinu, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu