Tokom prošle godine, realizovana su 82 medicinska transporta, kaže za Srpskainfo Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo Srpske, u čijem je sastavu i Helikopterski servis.
Kusturić priznaje da svim članovima ove uprave, definitivno, najteže pada evakuacija djece.
– Što je dijete manje, veći je stres i veći emocionalni naboj. Teško je da vam, kad prevozite bebu ili mališana koji je životno ugrožen, na pamet ne padne vaše dijete – ističe Kusturić.
Kad je riječ o djeci, poslednji medicinski transport obavljen je prije 2 dana, kada je tim Helikopterskog servisa u večernjim časovima djevojčicu od 4,5 godine hitno prebacio iz Trebinja u Banjaluku. Riječ je o djevojčici koja je zbog trombocitopenije – stanja koje može da izazove ozbiljna i po život opasna krvarenja, hitnim noćnim letom transportovana u UKC Srpske.
– Ona se zove Teodora, kao i moja ćerka… Onda pomislite na svoje dijete, srce vam se stegne i samo se molite da sve prođe kako treba. Teško je bilo i kad smo nedavno transportovali bebu staru samo 20 dana iz Sarajeva za Beograd. Ovaj mali heroj rođen je sa srčanom manom, koja je zahtijevala hitnu operaciju. To su situacije na koje niko živ ne može da ostane ravnodušan – priča Kusturić.
Naglašava da su pacijenti koje tim Helikopterskog servisa Srpske prevozi, uglavnom životno ugroženi, a da njihov transport, prvenstveno, zavisi od vremenskih prilika.
– Na primjer, da je prije dva dana bilo oblačno, djevojčicu iz Trebinja ne bismo mogli da evakuišemo. Sreća i Božja volja, tu noć nije bilo oblačno. U sumrak smo je pokupili iz Trebinja i prebacili u Banjaluku. Na sreću, u većini dana godišnje možemo raditi medicinske evakuacije – kaže Kusturić.
Podsjeća da su primarni zadatak Helikopterskog servisa od 2008, kada je osnovan, medicinske evakuacije.
– Naglasio bih da sve troškove tih evakuacija snosi Vlada Srpske, što znači da je to apsolutno dostupno svim građanima Srpske, bez obzira na to da li imaju zdravstveno osiguranje ili ne. Takođe, pokretanje medicinske evakuacije isključivo rade doktori po zdravstvenim ustanovama u Srpskoj. Naime, u svakoj od njih imamo ljude koji su zaduženi da procijene da li je određeni pacijent životno ugrožen, odnosno, da li je neophodan helikopterski transport. Nakon toga, samo nazovu našeg koordinatora za medicinski transport, odnosno doktora u UKC, i akcija kreće. Imamo dežuru 24 časa dnevno, 365 dana u godini – objašnjava Kusturić.
Kako kaže, tim za evakuaciju čine dva pilota, te doktor i medicinski tehničar.
– Polijećemo bukvalno u roku 10 minuta kada dobijemo poziv, samo da nam vrijeme to dozvoli. Poenta helikopterskog transporta upravo je brzina, jer nama su najčešći pacijenti sa moždanim ili srčanim udarom, te nekim drugim stanjima kada je stvarno neophodno što hitnije reagovati. Najdalje nam je Trebinje, ali i tada stižemo da u roku 3 sata pacijent koji, na primjer, ima infarkt, bude na stolu u UKC, da mu se ugradi stent i spase život. Imamo helikoptere koji su u medicinskom pogledu u potpunosti opremljeni, po čemu smo, možda, jedni od rijetkih u regionu. Takođe, pohvalio bih ljekarski tim UKC Srpske koji s nama uspješno radi od 2014, jer nije isto raditi u bolnici i biti uz pacijenta u helikopteru – ističe Kusturić.
Podsjeća da i razvijene zemlje, poput Njemačke, Austrije, Italije, Francuske, imaju helikopterske servise koji rade medicinske evakuacije.
– Međutim, pravo na medicinski transport tamo imaju samo ljudi koji plaćaju ekstra osiguranje, što znači da je to privilegija bogatijih. Kod nas pravo na medicinsku evakuaciju ima svaki čovjek koji je u kritičnom stanju, i to je jedini kriterij za nas – naglašava Kusturić.
Ne krije da tim Helikopterskog servisa sa većinom tih ljudi ostane u kontaktu.
– Jer, ovdje nije riječ samo o prevoženju. I mi smo ljudi koji emotivno reaguju, brinemo se i pratimo tok liječenja pacijenata, pogotovo kad su djeca u pitanju. A djeca su, moram priznati, daleko hrabrija nego odrasli. Valjda zato što je njima sve to interesantno… Mi smo, s druge strane, pored pilotskog posla koji radimo, na neki način i psiholozi. Razgovaramo sa pacijentima, jer nam je bitno da budu što opušteniji i da se dodatno ne uznemire – objašnjava Kusturić.
Kako kaže, sa djecom je dosta lakše…
– I u trenucima kad ih prevozimo zbog životne ugroženosti, njima je želja da se opet voze helikopterom. Zato i praktikujemo da za tu djecu kad, hvala Bogu, prođe sve kako treba, napravimo dan otvorenih vrata Helikopterskog servisa. Provozamo ih opet, što njih čini izuzetno sretnim, a nas ispunjava, jer je predivno vidjeti ih zdrave i radosne – poručuje Kusturić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu