Rakočević je rekao da je “veliki kvalitet predstave u kontekstu, koji je apokaliptičan” i anticipira današnji trenutak, iako je “Eldorado” Marijus fon Majenburg napisao 2004. godine.
Prema njegovim riječima, kada su počeli da rade predstavu, pojavljivali su se snimci iz Gaze ili sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom, i vidjelo se koliko je pozorište zanimljva i autentična umjetnost.
Rakočević je dodao da pisac kroz apokaliptične okolnosti donosi “nešto što je jako važno i što mi preskačemo od početka”.
– Sve radimo radi naše porodice, radi nekoga koga volimo, a opet, koliko god da volimo tog nekog, mi ga stavimo u zapećak i stavimo glavni fokus na karijeru – rekao je glumac.
Rakočević je ocijenio da pisac ide malo dalje od prikazivanja bogatih ljudi koji pate i da “Eldorado” “apsolutno nije o tome”.
– Svi želimo novac – to nije ništa ružno, to je skroz u redu i treba da želimo da imamo novac. Novac olakšava stvari, novac je sredstvo koje nam pomaže da imamo kameru, da imamo automobil, ko šta voli – naveo je Rakočević u video-serijalu “Tanjug Reflektor”. Prema njegovim riječima, novac je sredstvo koje veoma olakšava i uljepšava život, “ali nije suština i to je ono što pisac pokušava da kaže”.
– Što se tiče lika Antona, postoji nešto što nije samo pitanje današnjice, nego je pitanje od početka muškog i ženskog principa. Između Tekle i Antona postoji iskonski muško-ženski odnos” – naveo je Rakočević.
Primjetivši da muškarci svoju vrijednost vezuju za to koliko donesu kući, što je princip koji je užasno opterećujući, Rakočević je dodao da se pisac bavio time.
– Antonu propada karijera, ali i Tekli, samo što se zbog Tekline karijere jedino nervira njena majka. Tekla uspjeva da prevaziđe nedostatak svoje karijere, iako je biti pijanista, što podrazumijeva nevjerovatan trud i rad koji se ulaže rekao je glumac.
Rakočević je dodao da za razliku od lakoće sa kojom žena prevaziđe propast karijere, “muškarac izgubi osjećaj lične vrijednosti i desi se najgore”.
Govoreći o saradnji sa Veljkom Mićunovićem, Rakočević je ocijenio da je on “zanatski jako vješt reditelj, što nije jedini kvalitet koji ima”.
– Postoji nešto jako osjećajno u njegovom radu i hrabro, u smislu da dozvoli sebi određene emocije i da se bavi određenom temom bez straha da će da bude patetičan ili previše nježan – istakao je Rakočević.
Prema njegovim riječima, Mićunović umije da napravi na prvi pogled striktnu strukturu, koja jako štiti glumca i daje mu mogućnost da predstavu igra iz večeri u veče i da bude sve bolja i bolja.
– Opet, vidite da u toj čvrstoj konstrukciji imate prostora za neke promjene, jer je pozorište živo. Recimo, kada igram monodramu, kažu da to u principu nikada nije ista predstava. To je moja monodrama, imam pravo da promijenim neke stvari – naveo je glumac.
Rakočević se prisjetio i kako se pri izvođenju predstave “Mihael Kolhasa” “bukvalno zaplakao prvi put, usred scene, zbog replike koja kaže: ‘Hoću da odem odatle, negdje u Levant, Indiju, gdje se svjetli nebo nad ljudima drugačijim nego što su ovi ovdje’“.
Naglasivši da je dragocjeno za svakog glumca da uradi monodramu, Rakočević je dodao da je “veoma uzbudljivo kada to uspje, kada sa publikom iskomunicirate, to je zaista spektakularan događaj, oslobađajući”.
Govoreći o monodrami “Recite nam nešto o sebi”, koja je nastala po romanu Milana Mrđe “Napomena”, Rakočević je naveo da se u njoj ne dešava samo demistifikacija razgovora za posao, već i demistifikacija uopšte samog sebe.
Prema njegovim riječima, potrebno je “da dozvolimo sebi da vidimo sebe onakve kakvi jesmo, da ne krijemo, ne mažemo, ne malterišemo”.
– Ima ispod mnogo toga zeznutog, ima grešaka, ima problema, ali ima i mnogo lijepih stvari unutra, bez da šminkamo, bez da malterišemo – naveo je glumac.
Rakočević je ocijenio da živimo u vremenu gdje je pozorište “važno nekim ljudima, ali na pravi način”, što mu se jako dopada.
– Nemamo više do te mjere kult ličnosti, glumca, nije to toliko snažno. Onda sam tu bezbjedan, u smislu – okolnosti me štite. Da sam živio u neko drugo vrijeme, možda bi imao tih problema, ali sad trenutno nemam – naveo je Rakočević.
Naglasivši da mnogo voli svoj posao i uživa u njemu, Rakočević je dodao da se trudi da mu on ne bude sve u životu, odnosno da će se nakon perioda kada je radio mnogo, posvetiti nekim predstavama, možda pedagogiji i hobijima.
– Ne volim ništa da me stiska. Čak i to da sam super glumac, i to je opterećenje, breme koje moram svaki put da uprtim na svoja leđa, da izađem iz svog stana kao super glumac. Ja sam dobar glumac, volim svoj posao, trudim se da radim, ali to je to – naveo je Rakočević.
Prema njegovim riječima, jedino je validno kad izađe na scenu, a ostalo se ne računa.
– Ja hoću da dam tih dva sata iz sebe sve što imam, ali ne mogu preko toga – zaključio je glumac, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu