Međutim, spas za djevojčicu po imenu Džejn iz Kenije, stigao je napokon i od strane dobrotvora s Balkana.
Džejn je rođena bez dijela noge, a kada njena majka više nije mogla da vodi računa o njoj, završila je u sirotištu “Mali dom” u Keniji, na čijem čelu se nalazi fra Miro Babić, iz Hrvatske. Nažalost, njena priča nije jedinstvena. U ovom sirotištu mahom završavaju djeca rođena s invaliditetom i posebnim potrebama.
Kada je krenula u školu, umjesto proteze Džejn je dobila cijev obmotanu kartonom. Snimak nje kako hoda objavljen je na Fejsbuku 2016. godine, a pomoć je stigla kada je snikam vidio bračni par iz Hrvatske, koji je odlučio da pomogne i njoj, ali i ostaloj djeci iz sirotišta, piše Provjereno.
– Prvi put sam vidjela za Božić objavu o curici koja je završila razred s odličnim, ali ona nije imala nogu, imala je protezu. To čak nije ni izgledalo kao proteza i to je bilo… Pogodilo me je i onda sam pitala Karla da joj pomognemo – ispričala je Emi Branci, Ivana Vojtkuf Schmidt, prenosi Blic.
Njen suprug Karl, kaže da su oboje znali šta da urade čim su vidjeli snimak djevojčice, jer je i on sam osoba sa invaliditetom.
– Od kartona, žica i plastike su napravili kao neku produženu cijev i sad je ta mala djevojčica u tu cijev gurnula tu malu nogu koja je puno kraća i s time hodala – znači ne može je sklopiti ne može s tim da sjedi – pojasnio je on.
Misionar fra Miro Babić ili “Afrikanac iz Bugojna”, kako sam sebe naziva, kaže da je mala Džejn bila veoma nestrpljiva da dobije svoju novu protezu. Kako je rekao, Džejn ga je stalno zapitkivala kada će ići da urade novu nogu, ali je na putu njenih snova stajala biroktarija pošto nije imala krštenicu, a samim tim ni pasoš koji joj je bio potreban da bi otišla u Dubai, gdje žive Ivana i Karl.
– Džejn je jedno specifično dijete, ona je došla iz izbjegličkog kampa ovdje u blizini, mama se o njoj nije mogla brinuti i imala je problema s nogom. Odnosno, Džejn ima samo pola noge, tako je rođena – rekao je za u razgovoru za Babić.
U zemlji u kojoj trista miliona ljudi živi bez vode, a svako šesto dijete zbog gladi i epidemija umre prije svog petog rođendana, roditi se s tjelesnim oštećenjem poput njenog, dodatna je stigma.
– Ja znam koliko je puta ona mene pitala prije toga da njoj treba proteza, odnosno da joj treba noga. Svaki put kad bih ja bio u Malom domu, ona bi mene pitala kad ćemo ići da uradimo nogu – prisjetio se on.
Bitka oko papirologije trajala je četiri godine, da bi najzad došao dan o kome je djevojčica sanjanja dugo, a put ka ostvarenju snova došao je s avionskom kartom iz Afrike za Emirate. Na taj put, Džejn je krenula sama.
– Dijete je došlo sasvim uplašeno. ona je prvi put u svom životu letjela avionom, prvi put napustila svoje selo. prvi put u životu ima pasoš, ima identitet – rekao je Karl dodajući kako je u početku samo ćutala i posmatrala svijet oko sebe.
Kako su rekli i Ivana i Karl tokom proba proteze, Džejn nije zaplakala nijednom, iako su probe jako bolne. Takođe, u Karlu je pronašla veliku inspiraciju, jer, kako im je sama rekla, mislila je da to što su bijele puti znači da ne moraju da rade i da imaju novac, a onda je, kroz Karlov primjer, vidjela da, iako je osoba s invaliditetom, svakodnevno odlazi na posao kolima.
Iz te želje uslijedila je i volja da od sebe učenjem i zalaganjem napravi uspješnu poslovnu osobu, poput Karla, čija firma se bavi izradnjom ortopedskih pomagala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu