Društvo

"HODAM ILI SANJAM" Ivanu su se koljena spustila DO ZEMLJE, a onda se desilo ČUDO

Kada sam prvi put stao na noge, nisam znao gdje sam. Mislio sam da ću pasti u nesvjest od nevjerice i uzbuđenja. Pitao sam doktora da li ja to hodam ili sanjam.

"HODAM ILI SANJAM" Ivanu su se koljena spustila DO ZEMLJE, a onda se desilo ČUDO
FOTO: IVAN ŽIVKOVIĆ/RAS SRBIJA

Ovako se za Blic prisjeća jutra nakon prve operacije koljena Ivan Živković (57) iz okoline Zaječara, koji danas normalno hoda, nakon što su mu noge zbog artritisa više od 20 godina bile potpuno iskrivljen.

Moja koljena su se u jednom trenutku spustila do zemlje. Nisam mogao sam da odem od kreveta do kupatila. Bol u lijevom kolenu počeo je sporadično, deformitet se godinama razvijao i postajao sve izraženiji, te se problem javio i na drugom koljenu, zgobovima ruku, prstiju – priča Živković, čovjek po čijem hodu i držanju danas niko ne bi ni pretpostavio da je samo devet mjeseci ranije bio skoro invalid.

Bol u koljenima, koji je u početku bio zanemarljiv, nije shvatao ozbiljno, godine su prolazile, da bi mu 2012. oba koljena otišla u desnu stranu.

– Išao sam na dvije štake. Bolovi su bili ogromni, noćima nisam mogao da spavam, pio sam gomilu lijekova. Liječio sam se na Institutu za reumatologiju u Niškoj banji i četiri godine kasnije doktrori su mi rekli da nema spasa. Posljednjih godina, bolest toliko uznapredovala da su mi se koljena spustila gotovo do poda – prisjeća se Živković.

Na prijedlog doktora u Zaječaru, zakazuje pregled na Institutu “Banjica”. Nakon nekoliko pregleda uslijedila je teška i složena operacija lijevog kolena.

– Nisam imao izbora. Pao sam na zemlju. Bilo je kolica, amputacija ili operacija. Istog trenutka sam prihvatio operaciju. O strahu nisam razmišljao – kaže Ivan.

Trenutak kada je stao na noge, samo nekoliko sati nakon operacije lijevog koljena, ostao mu je urezan sjećanju. Ni danas ne može da povjeruje da ponovo hoda normalno.

– Sad sam kao malo dijete. Učim da hodam. Danas sam šetao cijeli kilometar samo sa jednom štakom. Psihički još ne mogu da zamislim sebe kako idem pravo. U mislima je ona stara slika iskrivljenih nogu, a kad se pogledam u ogledalo drugi čovjek – kroz osmijeh kaže Živković.

U novembru prošle godine, takođe na “Banjici”, operisano mu je i desno koljeno. Ivan Živković je sada sa porodicom u svom domu, dobro se osjeća i revnosno sluša savjete doktora. Nada se da će nakon fizikalne terapije, kako kaže, uskoro hodati kao mladić.

Hirurg-ortoped dr Vuk Vučić (42) sa Instituta za ortopediju “Banjica” kaže da je Živkovićevo lijevo koljeno bilo u toj mjeri ugroženo da je noga bila pred amputacijom.

– Živkovićev slučaj bio je vrlo specifičan zbog pacijentovog narušenog zdravstvenog stanja. Moj dio posla bila je hirurgija. Kada imate pacijenta sa takvim koljenima, morate da razmišljate o njegovoj kičmi, kukovima, skočnim zglobovima. Kako neko iz te pozicije da se ispravi i sve to nosi, šta će biti sa zglobovima, gdje će stopala da mu stoje kada se koljena isprave? Trebalo je razmotriti mnoga pitanja – navodi dr Vučić.

Dodaje da je bilo je skepse među pojedinim kolegama da li je moguće bilo šta uraditi, ali da je pacijent istog trenutka pristao na operaciju – takozvanu resecionu artoplastiku tumorskim implantantom. U sali sa dr Vučićem bila su dva asistenta, a operacija je trajala oko tri sata.

– Rezultat nakon prve operacije i njegov motiv da se bori dao je motiv i meni da idemo dalje i da na kraju prohoda bez pomagala. U takvim situacijama veoma je važno da pacijent bude pozitivan i motivisan. Ivan je ozbiljan borac i sve je odlično izgurao do kraja – naglašava dr Vučić.

Nakon toga uslijedila puna rehabilitacija od šest mjeseci, a zatim i operacija desnog koljena koje je bilo u nešto boljem stanju.

– Tri mjeseca, koliko je prošlo od posljednje operacije je u ovom slučaju dovoljno da znamo rezultat. Za rane operativne komplikacije vrijeme je prošlo, to više ne očekujemo. Sve ostalo je rad, fizikalna terapija, vježbanje. Trenutno nema razloga da se bilo šta iskomplikuje – kaže dr Vučić.

Sa doktorom na vezi svaki dan

Budući da 20 godina nije mogao normalno da hoda, Ivan Živković to sada praktično ponovo uči.

– Dr Vučić je moj spasitelj. Dva puta nedjeljno zove da pita kako sam. Kad mi dođu komšije i rođaci i zazvoni telefon, niko ne može da povjeruje da se čujem sa doktorom. I kad je najveća muka on me bodri i kaže: “Nema odustajanja, najteže je prošlo”. Doktor je takav čovjek, kada uđe u sobu na odjeljenju, nama pacijentima odmah bude bolje. Kao da pričate sa prijateljem koga cijeli život poznajete – naglašava Živković.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu