Krsmanović je tada ubijen na licu mjesta, dok je njegov kolega Vjekoslav Ilić teško ranjen. Godinu dana nakon ovog zločina Nikolina majka Ljiljana je otvorila vrata porodičnog doma, te je za Blic TV otkrila kako žive nakon gubitka sina, ali i kako je saznala najcrnje vesti.
– Tog dana čuli smo se oko 16 sati kad sam stigla kod kćerke u Švajcarsku. Ručao je sa ocem i onda je otišao da se sprema za noćnu smjenu. Ocu je po izlasku iz kuće rekao: “Ćao, vidimo se!”. Nismo ni mogli da naslutimo šta može da se desi te noći – ispričala je Ljiljana, majka Nikole Krsmanovića, za Blic.
Strašnu vijest, kako kaže, saopštila joj je kćerka.
– Lupala je na vrata od kupatila. Kad sam otvorila, ona i zet su me zagrlili i rekli: “Ovo što ćemo ti reći moramo svi zajedno da prođemo. Nikola je upucan!”. Odlazim tad do telefona i vidim od njega poruku koju je poslao oko ponoći. “Jesi li zaspala”, pisalo je u poruci. U šoku i neverici pozivam njegov broj jer ne mogu i ne želim da poverujem da se to desilo. Zovem ga, a niko se ne javlja – priseća se Ljiljana, majka Nikole Krsmanovića.
Po povratku iz Švajcarske, kako je Ljiljana rekla, stajala je na mestu gde joj je sin ubijen, a da to nije ni znala. Želja joj je bila da ga vidi pre sahrane.
– Htjeli su da odnesu odelo u kapelu, da ga obuku i zatvore sanduk da ga ne vidim. Nisam to mogla da dozvolim. Otišla sam u kapelu i rekla da hoću da vidim mog Nikolu i da ću, ako mi zatvore kovčeg prije nego što ga vidim posljednji put, sama otvoriti. Mislila sam da izgleda strašno, ali nije: bio je lijep, nasmejan. Takav je u grob otišao. Ništa se nije promijenio – priča kroz suze majka Nikole Krsmanovića.
“Živimo od uspomena”
Kako kaže, od tog dana plače svaki dan.
– Njegove stvari i dalje stoje spakovane. Ne mogu da se odvojim od njih. Kada krenem nekom da poklonim, bude mi žao. Setim se šta je gde nosio. Čuvam svaku njegovu sitnicu, kao da će jednog dana doći. U Beogradu je živio deset godina i zbog toga sam navikla da dolazi i odlazi i tako se danas nadam da će doći. Lažem sebe. Sada jednostavno samo živimo od uspomena. Od uspomena i njegovih lijepih riječi – rekla je Ljiljana za Blic TV.
Ona dodaje da se danas osjećaju kao i prvog dana.
– Tuga ne prestaje. Svaki dan nam je sve teže i teže. Nikolin otac tek sada to teško podnosi. Ja sam na lijekovima, pa me to malo drži. Moramo da obilazimo njegov grob svaki dan, da pijemo zajedno kafu, da se ispričamo. Ne možemo još da prihvatimo da ga nema. Stalno se nadamo da će doći, ne možemo da izdržimo bez njega dugo – dodala je Ljiljana.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.