Viši sud u Užicu je dva puta donio presudu u ovom slučaju: prvom presudom je osuđen na 18 godina, a drugi put na 20 godina iako mu je zakonom predviđena kazna za ovaj zločin doživotna robija.
Gorica, majka Ivane Novaković, na samom početku razgovora za Blic TV prisjetila tog dana kada je saznala da su njena kćerka Ivana Novaković i Predrag ubijeni.
– Bila sam ovdje sa djecom. Ivana i Jelena su oko pola 6, 15 do 6, otišle u kafić. Peđa je već bio tamo, čekao ih. Oko 7 je bilo kada sam čula zvuk saniteta na ulici. Zapravo, prije toga, Nađa je dobila poruku da je bila pucnjava u gradu. Djeca su poskakala: “Zovi mamu! Zovi tatu!”. Nekako sam se iznervirala, kažem: “Djeco, dešava se Nova godina, kakva pucnjava?”. To sam prvo pomislila. Pa sam ušla u sobu da vidim da li ima neka gužva na ulici i u trenutku sam čula zvuk saniteta. Uzela sam telefon i pozvala Jelenu. Nije se javila. Pozvala sam Ivanu. Nije se javila. Onda sam okrenula Peđu. Nije se javio. Ponovo okrenem Ivanu i javlja mi se Jelena. Najhladnijim glasom. Kažem: “Jelena, šta se dogodilo u gradu?”, kaže: “Ništa.”, rekoh: “Zašto je prošao sanitet ulicom?”, kaže: “Ne znam, mi smo na putu ka Ševelju.”, rekoh: “Dobro, daj mi Ivanu na telefon”, ona kaže: “Ivana vozi”, drugi put kad sam joj tražila da mi Ivanu, opet je ponovila, da bi na treće moje: “Daj mi Ivanu!”, zakukala i rekla: “Ivana i Peđa su ubijeni!” – započela je ispovjest Gorica.
Kako kaže, tada je izletjela iz kuće, a djeca su počela da plaču.
– Ta informacija da su Ivana i Peđa ubijeni nije mi doprla do mozga. Sve se to dešava na pedeset metara od kuće. Vratila sam se u kuću. Kažem: “Ništa se nije dogodilo strašno. Neka tuča je bila u kafiću. Budite tu. Idem da vidim.” I u momentu, u tom mom konfuznom stanju, bacila sam telefon. Kad sam prilazila, sama sebi sam govorila: “Nemoguće, nemoguće.” Mislim, i ako je to informacija došla od moje Jelene, nemoguće da su ubijeni. Kad sam prišla kafiću, prvo što sam čula, čula sam Jeleninu kuknjavu i vidjela sanitet. Peđu su u tom momentu iznosili. Bio je prizor kao iz horor filma. Znam da sam pala tog trenutka. Neko me je podigao i rekao: “Idemo u Dom zdravlja. Kćerka ti je otjerana u Dom zdravlja.” Otišli smo gore. Jelena je u tom svom kukanju meni rekla: “Mama, ubio ih je Branko Pušica.” – prisjeća se Gorica i dodaje da su oni tada otišli za Užice i da je Peđa već bio moždano mrtav u Arilju.
– U Užicu je bila borba za Ivanu. Smjenjivali su se ljekari. Imamo dosta prijatelja i ljekara i sestara i rodbine i svega i nekako se desilo da su tu noć svi bili tu. Biće dobro. Prihvatila je reanimaciju. Nije prihvatila. Ide na skener. Odjednom neki muk – kaže naša sagovornica.
“Ivana je imala četiri prostrelne rane”
Gorica dodaje da je sve vrijeme mislila da je Ivana stajala pored Peđe te da, kada je neko pucao, slučajno pogodio Ivanu.
– Nemam u svjesti da je on ciljano pucao u Ivanu. U Užicu kad mi je doktorka saopštila da je Ivana prihvatila reanimaciju i da je otjerana na skener i da će to biti dobro, jedan tehničar, tu isto iz Arilja, je onako klimnuo glavom i rekao: “Četiri rane prostrijelne.” Poslije nekih pola sata, pošto su već Peđinu smrt objavili, pozvali su nas unutra. Nekako sam bila u nadi operisaće nešto, biće dobro, jedan roditelj nek preživi. Međutim, doktorka nas je pozvala i rekla: “Mi smo sve učinili. Nema ništa.” – kaže Gorica.
Naša sagovornica navodi da joj je sve izgledalo kao film ili san.
– Dijete koje sam ispratila iz kuće nasmijano. Nisam mogla da vjerujem da je njih dvoje neko ubio, njih dvoje koji su bili omiljeni. Voljeli ih, imali su svoj krug prijatelja. Ni sa kim se nisu zamjerali, nikom ništa nisu dugovali – kaže Gorica.
“Baba, jel ih ubio Branko Pušica?!”
Ona dodaje i da joj je, po povratku iz Užica, u glavi bilo kako da saopšti djeci.
– Nađa je trebala da ide s drugaricama na doček. Ema je trebalo da sačeka mamu i tatu da idu u tu vikendicu sa prijateljima da slave Novu godinu. Vratili smo se iz Užica. U međuvremenu je naš rođak uzeo djecu, uzeli su im i telefone. Rekla sam im da mi dovedu djecu. Njih dvije su ušle… Mislim da je od svega toga što se dogodilo te noći, nekako to bilo najteže. Da im saopštim da nemaju nijednog roditelja. Nekako, u tom trenutku ja sam imala tu snagu da im kažem. I saopštila sam im da su mama i tata ubijeni i da su otišli zajedno. Naravno, nevjerica, ne vjeruju. I Nađa je u jednom trenutku meni rekla: “Baba, jel ih ubio Branko Pušica?” Čula sam pitanje, a i nismo se mnogo ni osvrtali više ko ih je ubio. Oni su ubijeni. Kad su se ljudi razišli, ja sam legla sa Nađom. Jelena je sa malima legla. Ja sam pitala Nađu: “Odakle si znala da je Branko Pušica?“ Kaže: “Zato, baba, što nas je mrzeo. Ja sam vidjela u pogledu njegovom koliko nas mrzi. Pratio nas je kolima. Upozoravala sam mamu i tatu na to.” Niko ga nije pominjao. Pominjao se dok je radio u Nomilu. Tad se pričalo o njemu – kaže Gorica i dodaje da je u to vrijeme Branko vjerovatno smišljao kako će ih ubiti.
– Nikada se nismo dotakli Branka Pušice, pa sad Nađa meni da kaže: “Znaš baba, on nas gleda popreko, prati nas kolima.” Da bih ja povezala da je on stajao godinama, tu godinu i više dana parkiran i sjedio u kolima po pet, šest sati. Znači, vjerovatno je da je tražio momenat jer su djeca non-stop bila ovdje. Dođe Ivana da ih pokupi. Nekad naiđe Peđa, ali ih pokupi gore na raskrsnici. Nikad se nije desilo da budu svi zajedno. Ali činjenica da je on bio parkiran i da je sjedio u autu. Jednostavno ti dani ubistva, sahrane, sve je to nekako bilo kao neki film, kao neki horor. Čekate da se probudite, čekate njih. Ne vjerujete. Nevjerica – kaže Gorica.
Naša sagovornica dodaje da sada uče kako da žive bez njih i da je njihova tuga ogromna. Ona dodaje i da ne očekuju sažaljenje, ali ono što su doživjeli na suđenju pokazuje da ljudski život nema istu vrijednost. Prema njenim riječima, fokus je bio samo na noći ubistva, iako je postojalo više faktora koji su mogli da spriječe tragediju.
– Možda je i policija trebalo da zatvori kafić kad je skinula kamere. U četiri sata, kad je bio neki prethodni incident, ali ispred kafića – kaže ona.
Ranije izazivao incidente
Gorica dodaje i da na suđenju, kao majka, “nije postojala”.
– Tražila sam da budem svjedok, što su jedva prihvatili, jer sam jedino tako mogla da dobijem to ovlašćenje da uđem na suđenje. Karakter Branka Pušice niko nije cijenio. To je čovjek koji je inače izazivao incidente u Arilju, koji je obavijestio svoje prijatelje prije ubistva da će ih ubiti. Znači, to je čovjek koji je potpuno svjestan sjeo u kola, otišao po pištolj, vratio se s pištoljem, poslije ubistva potpuno svjestan i orijentisan pobjegao. Znao gdje da bježi. Njegova supruga, koja je sjedila sve vrijeme tu sa njim, dvadeset minuta prije ubistva, to stoji u presudi, dvadeset minuta prije ubistva je plakala. Eto, na primjer, sud se nije dotakao toga zašto je ona plakala – kaže Gorica.
“Sva mržnja je krenula kad je uhvaćen u krađi”
Ona kaže da je čula da Pušica nagovjestio da će učiniti ubistvo, ali da niko od njegovih prijatelja nije reagovao.
– Tvrdim da je on to mnogo ranije pričao. Znate kako? On je ovdje kupio stan. On taj stan nikada nije preveo na sebe. Auto je kupio, nikada ga nije preveo na sebe. On se zaštitio. Branko Pušica nikada nije radio kod Predraga, nikada nije bio Predragov radnik. On je bio radnik tadašnje Nomil hladnjače, kao što je i Peđa bio radnik – kaže Gorica i dodaje da su Brankova mržnja i ljubomora mogli da se rasčlane na suđenju.
– Mogu da tvrdim da sva njegova mržnja kreće od momenta kad je uhvaćen u krađi. Predrag je upozoravao oca više puta da Branko krade. On je iz te hladnjače kupio i stan i auto i sve. Sad na koji način i kako, to nije moje da utvrđujem, ali stan nikada nije preveo na sebe. On je stan kupio od jedne ugledne porodice iz Arilja koju sam ja molila da da punomoć našim advokatima da taj stan prevede. Vlasnica nije pristala – kaže Gorica i dodaje da je Pušica ranije vadio pištolje po slavljima i tukao se.
– Zato dolazimo do ove situacije da je osuđen na samo dvadeset godina. Po devet godina za ubistvo. Mene zanima kako će te moje unuke, pošto Branko Pušica i dalje ima taj svoj stan, kako će se one sutra sretati sa njime. On će sigurno nastaviti život ovdje. Ili će moja djeca morati napustiti Srbiju i otići odavdje – kaže Gorica.
Ona kaže da do sada nijednog momenta nije imala kontakt sa porodicom Pušice.
– Ne znam ni šta bi ta žena meni imala da kaže, žena koja je gledala ubistvo moje djece i nije odreagovala. Šta bismo mi imali da pričamo? Znate kako, ja nju razumijem. Branko je zlostavljao porodicu i to znaju svi. Arilje je malo mjesto. Ovdje se sve zna. Možda griješim, ali ta njegova žena se oslobodila zlostavljača na par godina. Kod Branka kajanja nema. Postoje ljudi koji su izašli iz istražnog zatvora i kažu da on tamo pjeva po cijeli dan. To nije čovjek koji se kaje. On ima tri ćerke. Jedna je možda sedmi, osmi razred. Jedna ima dvadeset dve godine. Vrlo često se oglašavaju na Tik-Toku. Pjevaju i igraju. Njima to odgovara. One su se na kratko vrijeme oslobodile čovjeka koji ih je maltretirao – kaže Gorica.
“Sudija traži olakšavajuću okolnost”
Na pitanje kako unuke reaguju kada to vide, naša sagovornica odgovara: “Nikako. Nikako. Moja unuka smatra da ona treba da pogne glavu, da ona treba da sagne glavu. Kako je reagovala na presudu? Plakala je, kukala iz glasa. To je dijete”.
Kako kaže, sudija od njih sada pokušava da napravi kriminalce, a za Branka Pušicu traži olakšavajuću okolnost.
– Da li je Branko tražio olakšavajuću okolnost za Peđu i Ivanu? Ne. Riješio je da ih ubije. Ispalio je cijeli šaržer u njih. Znači, nije im dao mogućnost da prežive. Nije to bio po metak. On je pucao njima u vitalne organe. Peđa i Ivana nikakav novac Branku Pušici nisu dugovali, ali Branko je želio njihov život. Želio je da živi njihov život. Na kraju kad nije mogao da živi njihov život, on im je uzeo život – kaže Gorica i dodaje da je Pušica čak tražio automobil da bi pobjegao.
Kako kaže naša sagovornica, često joj se vraćaju slike iz kapele.
– Ona je to veče imala rep na glavi. I kad su me pustili u kapelu… Samo što je bila hladna, ledena. Kao da spava, a repić je i dalje stajao. Gledam i ne vjerujem. Anđeo. Peđu mi nisu dali tad da vidim jer su mi rekli da nije bio prizor dobar. Ja sam rekla tamo i on je moj, a već sam ga vidjela. I često mi se vraća ta slika – kaže ona.
Naša sagovornica ističe da je Pušica kukavički stao Peđi iza leđa i pucao, a onda stao ispred Ivane, “da joj zadnji trenutak bude pun straha”.
– Svjesna da je nemoćna, da ostavlja dvoje djece. To je za jednu majku strašno. Ne želim nikome to. Da li smo mnogo tražili što smo htjeli pravdu? Da li je taj sud svjestan da je Branko fizički oduzeo dva života, fizički, a oduzeo je mnogo više života. Oduzeo je djeci život. Oduzeo je meni kao majci život, sestri, bratu, ocu. Svi mi polako umiremo za njima. Kad vam ta djeca kažu poslije nekih deset dana da su dobro i onda vam kažu da je mnogo bolno kad pomisle da nikad više neće vidjeti svoje roditelje – kaže Gorica.
Ona dodaje da je bolno kada čuje da Pušica iz zatvora obavlja telefonske razgovore.
– Sudija je gledao da nas isturi što prije. Dva ročišta za dvostruko ubistvo. Časkom ćemo to da završimo. Ja bih razumjela da smo mi to časkom završili, da je Branko Pušica dobio doživotnu robiju. Ja bih razumjela, ali mi smo to časkom završili, a on je njemu povećao po godinu dana – kaže Gorica.
Ona dodaje da “po devet godina vrijede životi Predraga i Ivane”.
– Za užički sud, za veće, za advokata Branka, znači, možda ne vrijede ni toliko. Čim se advokat Đikanović žali za njega, vjerovatno ne vrijede ni toliko – kaže Gorica.
Sredinom februara je održano pripremno ročište u ponovljenom postupku.
Prvostepena presuda ubici iz Arilja šokantna
Podsetimo, u novembru prošle godine, tačno 11 mjeseci od nezapamćenog dvostrukog ubistva, donijeta je šokantna presuda Branku Pušici, ubici iz Arilja, kojom je on osuđen na 17 godina za dva teška ubistva i godinu dana zatvora za nedozvoljeno držanje oružja.
Dvoje maloljetne djece u sekundi je ostalo bez oba roditelja, a tužilac je u završnoj riječi na suđenju za ubistvo u Arilju naveo da je zločin izvršen iz niskih pobuda i bezobzirne osvete, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.