Dodatnu zabrinutost izazvala je informacija da mu je odlukom Apelacionog suda, kazna od 18 godina zatvora svojevremeno smanjena na 12 godina. Ovaj slučaj, otvorio je brojna pitanja, među kojima: da li je javnost trebalo da bude obavještena? Da li je opravdan strah da bi mogao da ponovi djelo?
Bivši vojni policajac nije birao koga će napasti – mete su mu bile sve žene, nevažno koje starosne dobi, izgleda, a među njima su bile i maloljetnice.
Uvijek bi ih dočekivao na autobuskom stajalištu Mostar, a kada bi odabrao žrtvu, pratio bi je do mračnog stepeništa ili zavučenih prolaza. Uvijek je prilikom napada kod sebe imao nož koji bi pokazao žrtvi i upozorio je da bude tiha.
“Nisam osjećala strah, samo želju da ga uhvatim”
– Moj susret sa serijskim silovateljem Dejanom Gojkovićem desio se leta 2012. godine, kada sam imala samo 19 godina. Bilo je oko 19 sati i još uvijek je bio dan, oko mene nije bilo ljudi jer je bila nedjelja popodne. Sišla sam na stanici ispod Mostarske petlje i krenula stepenicama gore kako bih uhvatila autobus ka Novom Beogradu. U momentu kada sam izašla gore, gde su i tramvajske šine, pesma na slušalicama mi se završila i čula sam i osetila da je neko iza mene i vrlo naglo se okrenula. Nisam mu vidjela lice jer me je zaskočio sa leđa – navodi jedna od žrtava.
Glavnu ulogu u njegovom hapšenju imale su beogradske policajke koje su odjevene u civilnu odjeću, šetale Mostarskom petljom i pokušavale da ga namame u zasjedu. U noći kada je uhapšen, primijetila ga je tadašnja inspektorka Trećeg odeljenja beogradske policije Biljana Petrov.
– Rasporedili smo se i satima posmatrale stepenište. Iznenada je protrčao i zaustavio se na odmorištu. Instinktivno sam znala: To je on! Potrčala sam preko kolovoza Gazele, preskakala sam automobile i bježala od kamiona koji su mogli da me pregaze. Za mnom su išli koleginica i kolega. Stigli smo ga na tramvajskoj stanici. Nisam osjećala strah, samo želju da ga uhvatim – rekla je ona.
Gojkovića je odao DNK koji je ostavio na jednoj od žrtva. On je ubrzo nakon hapšenja osuđen na jedinstvenu kaznu od 18 godina zatvora, ali mu je Apelacioni sud 2016. smanjio kaznu uz obrazloženje da je ona stroža nego što je to sa stanovišta svrhe kažnjavanja neophodno. Tako se Dejan Gojković pre nedjelju dana našao na slobodi.
“Kažnjavanje ne rješava ključni problem”
– Ovdje se radi o višestrukom slučaju silovanja, gdje onda sama logika nalaže da možda 12 godina nije baš prava, adekvatna kazna. A da li će postići svoju svrhu, to ćemo videti. Ako dođe do eventualnog ponavljanja dela, to znači da kazna definitivno nije bila adekvatna. Nemamo nikakav mehanizam kontrole nad tim licima kada se oni nađu na slobodi. To svakako jeste malo uznemirujuća informacija. Moje lično mišljenje je da javnost treba da bude obavještena, posebno žene kod ovih seksualnih delikata.
Ipak, kažnjavanje ne rešava ključni problem — povratništvo, jer statistika pokazuje da je taj procenat skoro 90 odsto. Sistem se formalno oslanja na zatvorske tretmane, psihološku procijenu i nadzor nakon izlaska, ali praksa pokazuje da to neretko nije dovoljno da spriječi novi napad – navodi advokatica Ivana Tomić, prenosi Blic.
“Ovo lice je praktično slobodan građanin”
– Nakon izdržane zatvorske kazne, ovo lice kao i sva druga lica je praktično slobodan građanin. Javnost ima pravo, ima i obavezu da bude oprezna. Zakonski osnov za nadziranje u smislu kontrole, kretanja, postupaka itd. ne postoji. Dakle, silovatelji se ne nadziru. Ali moramo imati u vidu da policijski službenici, naročito oni koji su specijalizovani za te seksualne delikte, za krivična djela protiv polne slobode, svakako u svom operativnom radu to imaju u vidu – kaže Radiša Roskić, bivši načelnik BIA.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje — da li javnost ima pravo da zna kada se na slobodu vraćaju ljudi koji su počinili ovako teška djela? Dok jedni tvrde da transparentnost doprinosi bezbjednosti, drugi podsjećaju na pravna ograničenja i pravo svakog osuđenika da po odsluženju kazne započne život iznova.
Puštanje Dejana Gojkovića ponovo je otkrilo pukotinu između zakona, procedura i osjećaja sigurnosti građana. Zakonske izmjene su na pomolu — predviđena je mogućnost teže kazne, ali i dalje pitanje ostaje da li je mera zatvora dovoljna da zaštiti žrtve i da spreči povratak na zlo? Stoga, dok zakon menja tekstove, strah i trauma kod žrtava i dalje ostaju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.