Hronika

Slučaj koji ne miruje: Šta zakon u Republici Srpskoj kaže o slučaju Nikole Đurovića i eventualnom PONAVLJANJU POSTUPKA

Više od 15 godina nakon tragedije u Rakovačkim barama, slučaj Nikole Đurovića ponovo je u fokusu javnosti.

Slučaj koji ne miruje: Šta zakon u Republici Srpskoj kaže o slučaju Nikole Đurovića i eventualnom PONAVLJANJU POSTUPKA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Darko Đurović, otac tragično nastradalog Nikole Đurovića, podnio je banjalučkom Okružnom javnom tužilaštvu zahtjev kojim traži da se slučaj saobraćajne nesreće iz avgusta 2011. godine ponovo preispita.

Međutim, ovdje se otvara nekoliko vrlo bitnih pitanja, među kojima su na prvom mjestu ko i kome uopšte može podnijeti zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, te šta zapravo znači “ponavljanje krivičnog postupka” i da li je nakon pravosnažne presude uopšte moguće ponovo otvoriti predmet?

Odgovori se nalaze u Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske, koji predviđa mogućnost korištenja vanrednog pravnog lijeka, odnosno zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka.

Drugim riječima, činjenica da je od događaja prošlo mnogo godina sama po sebi ne znači da su sva vrata zatvorena.

Ko podnosi zahtjev

Zahtjev za ponavljanje postupka u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske ne podnosi se tužilaštvu.

Ovaj zahtjev podnosi se sudu. Onom sudu koji je donio i javno objavio prvostepenu sudsku presudu.

U konkretnom slučaju Nikole Đurovića, to je Okružni sud u Banjaluci.

Onaj ko podnosi je optuženi (osuđeni) ili članovi njegove porodice, odnosno njegov advokat.

Važno je, međutim, naglasiti da zahtjev za ponavljanje postupka ne znači automatski da će biti otvoreno novo suđenje.

Zakon propisuje stroge uslove pod kojima se pravosnažno okončan postupak može ponoviti.

Jedan od ključnih razloga mogu biti nove činjenice ili novi dokazi koji ranije nisu bili poznati, a koji bi mogli biti od značaja za odluku suda.

To znači da nije dovoljno samo tvrditi da je ranija presuda bila pogrešna.

Potrebno je ponuditi nešto novo, bilo da se radi o dokazu, činjenici ili okolnosti koja ranije nije bila poznata i koja bi, sama za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima, mogla dovesti do drugačijeg ishoda.

Lažni dokazi

Zakon predviđa i druge osnove za ponavljanje postupka.

Jedan od njih odnosi se na situacije u kojima se pravosnažna presuda zasnivala na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača, odnosno na falsifikovanoj ispravi.

Ponavljanje može doći u obzir i ako se utvrdi da je do donošenja presude došlo usljed krivičnog djela sudije, tužioca ili drugog lica koje je učestvovalo u postupku ili preduzimalo istražne radnje.

Upravo zato je kod ovakvih zahtjeva presudno pitanje šta je to novo u cijelom slučaju?

Procedura ne počinje novim suđenjem. Najprije se provjerava sam zahtjev.

Sud ispituje da li ga je podnijelo ovlašćeno lice, da li je zahtjev potpun i da li postoji zakonski osnov za njegovo podnošenje.

Ukoliko navedeni uslovi nisu ispunjeni, zahtjev može biti odbačen bez ulaska u suštinu navoda.

Ako postoje formalni uslovi, predmet ulazi u narednu fazu i zahtjev se dostavlja tužiocu na izjašnjenje. Tek ukoliko sud ocijeni da ponuđeni razlozi mogu biti osnovani, mogu uslijediti radnje kojima se provjeravaju nove činjenice i dokazi.

To može značiti novo saslušanje svjedoka, dodatna vještačenja ili druge dokazne radnje.

U javnosti bi se to moglo opisati kao “ponavljanje istrage”, ali pravno gledano riječ je o postupku provjere razloga zbog kojih se traži ponavljanje već pravosnažno okončanog krivičnog postupka.

Šta je krunski dokaz

U slučaju Nikole Đurovića upravo bi odgovor na ovo pitanje mogao biti presudan.

Ako postoje novi dokazi koji ranije nisu bili dostupni ili poznati, sud će morati ocijeniti njihovu relevantnost i dokaznu snagu. Međutim, ako takvih dokaza nema, sama želja da se slučaj ponovo preispita nije dovoljna da se pravosnažna presuda stavi van snage.

Zato će za dalji tok ovog slučaja biti od ključnog značaja sadržaj zahtjeva, odnosno šta je konkretno navedeno kao novi dokaz ili nova činjenica.

Ukoliko nakon sprovedenih provjera sud utvrdi da postoje zakonski razlozi, može dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka.

Tada se ranija presuda stavlja van snage u obimu u kojem se ponavljanje dozvoljava, a predmet se vraća u fazu u kojoj će se ponovo odlučivati.

To, međutim, ne znači da je unaprijed poznat ishod novog postupka. Naprotiv, ponovo bi se izvodili relevantni dokazi i donosila nova odluka.

Pri tome postoji i veoma važna procesna garancija za optuženog, zabrana preinačenja na štetu optuženog (reformatio in peius) u situacijama u kojima je zakon primjenjuje.

Drugim riječima, pravosnažna presuda nije nešto što se jednostavno može “ponovo otvoriti” samo zato što neko nije zadovoljan njenim ishodom.

Zakon je za to predvidio precizno propisane mehanizme i stroge uslove.

Slučaj koji je otvorio brojna pitanja

Tragedija u Rakovačkim barama dogodila se 21. avgusta 2011. godine, a od tada je prošlo više od decenije.

Ipak, podnošenjem novog zahtjeva ponovo se otvara pitanje da li u ovom slučaju postoje činjenice ili dokazi koji ranije nisu bili poznati, odnosno da li su ispunjeni zakonski uslovi za korištenje vanrednog pravnog lijeka.

Za sada je najvažnije razdvojiti dvije stvari, podnošenje zahtjeva nije isto što i odobravanje ponavljanja postupka.

 O zahtjevu tek treba odlučiti nadležni sud, ukoliko su za to ispunjeni zakonski uslovi.

Upravo će odgovor na pitanje šta je novo u ovom predmetu pokazati da li je riječ samo o novom pokušaju da se slučaj preispita ili o dokazima koji zaista mogu promijeniti pravni tok jednog od najduže otvorenih pitanja vezanih za tragediju Nikole Đurovića.

“Dobio sam NOVE DOKAZE”