Pet godina nakon saobraćajne nesreće, Darkova majka Mira Plavšić Vasiljević u potresnoj ispovijesti otvara dušu o neprobolnom bolu, sinu i nepravdi koja ih svakodnevno izjeda.
“Osjetila sam strašan nemir u grudima, znala sam da se desilo najgore”
Kobnog dana, Darko je došao u rodni kraj iz Beograda, gdje je radio kao automehaničar na Bežanijskoj kosi, kako bi proveo odmor sa svojom malom kćerkicom.
– Nakon zajedničkog porodičnog ručka, otišao je do grada da se provoza motorom koji je prethodno kupio. Rekao je da ide samo kratko da se provoza kroz selo. Nisam uspjela unuci da dam da jede, stala sam na prozor i pitala gdje je moj Darko. Obuzeo me je neki strašan, ledeni nemir u grudima. Rekla sam mužu: “Idi vidi šta je, nešto nije u redu”. U sljedećem trenutku vidim narod kako se skuplja i govore mi da mi je sin nastradao… – kroz suze se prisjeća majka Mira.
Darko je na mjestu ostao mrtav u 18:55 časova nakon direktnog sudara sa automobilom. Na njega je naletio I. M., inače otac njegove nekadašnje partnerke.
“Ruke su mu uvijek bile prljave od posla, ali mu je duša bila čista”
Majka Mira sa milošću i tugom opisuje svog nastradalog sina kao vrijednog mladića i velikog dobročinitelja koji nikome nije mislio zlo.
– On je bio poseban, radnik kakav se rijetko sreće. Radio je teške poslove u Beogradu, podizao terete i popravljao kamione, ali čim dođe kući ne sjedi – odmah ide da sredi motor ili pomogne. Uvijek su mu ruke bile prljave od ulja i rada, ali duša mu je bila čista kao suza. Kad stane na semaforu u Beogradu, on dijeli novac prosjacima. Govorila sam mu: “Darko, nemoj, pa i oni mogu da rade”, a on mi odgovori: “Neka, mama, ja njima dam, a Bog meni daje”. Bio je velika dobrica – priča utučenа majka.
Prisjeća se i posljednjih dana koje su proveli zajedno na etno-imanju Sunčana reka, kada se Darko slikao više nego ikada ranije.
– Kao da je osjećao… Slikao se sa konjem, a životinja kao da je predosjetila nesreću – konj se sam približio i prislonio svoju glavu uz njegovu – govori majka u suzama.
“Unuk se rodio poslije pogibije, oca zna samo sa slika”
Posebnu tugu u domu Vasiljevića u Ljuboviji stvara činjenica da je iza Darka ostalo dvoje male djece.
Pored kćerkice, Darko je nakon pogibije dobio i sina koji nosi njegovo ime.
– Tog dana kad je došao kući, rekao mi je da je njegova tadašnja djevojka trudna. Nakon što je poginuo, molila sam se samo da mi Bog sačuva to dijete. Dječak se rodio nakon tragedije i dali smo mu ime Darko, po ocu. Tri godine nisam mogla izgovoriti ime Darko za unuka, zvala sam ga samo “Mali”, a sad ga zovem Dare. On svog oca nikada neće moći da zagrli, gleda ga samo sa slika i sluša priče o njemu. A mala Mica i dalje gleda u nebo… Prve godine na Drini mi je rekla: “Baba, eno tate gore, poslao mi je srce s neba”… – jeca majka.
“Hodam kao mrtva žena”
Porodica Vasiljević već godinama prolazi kroz agoniju pred Osnovnim sudom u Loznici.
Dodatnu bol porodici nanosi to što optuženi živi u blizini i svakodnevno prolazi pored njihove kuće.
– On svakog dana prolazi kolima pored naše kuće, ide na posao. Prođoše godine, a nikada nije došao da kaže izvini, nema ni trunku pokajanja. Mi ne živimo, mi samo preživljavamo dan za danom. Prešla sam da spavam u Darkovu sobu, ležim na njegovom krevetu u nadi da ću ga sanjati, ali ne vrijedi. Prolazim kroz kuću i hodam kao mrtva žena... Meni je žao njegove mladosti što trune u zemlji, ali dok god u meni ima kucaja srca, boriću se da sačuvam uspomenu na mog sina – zaključuje majka Mira, piše Blic.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.