Zatvarajući kapiju na dvorišnim vratima, njegova majka Stojanka Đokić ni u najcrnjoj noćnoj mori nije mogla da pomisli da svoje najmilije, koji su joj došli u redovnu vikend posjetu, upravo gleda posljednji put.
Pronalaženje ugljenisanih tijela porodice Đokić
Budući da se Đokići sutradan nisu pojavili u Aleksincu, zabrinuta rodbina prijavila je policiji njihov nestanak i počela je dramatična višednevna potraga. Ugljenisana tijela troje Đokića pronađena su tek 2. oktobra 2021. godine u jami kraj Morave, u ataru Moravca, a spaljeni automobil „folksvagen pasat“ nedaleko od napuštene šljunkare kod 12 kilometara udaljenog sela Tešica.
Opsežnom istragom je utvrđeno da iza jednog od najmonstruoznijih zločina u Srbiji stoji penzionisani vatrogasac Goran Džonić iz sela Moravac, Đokićev brat od ujaka, te da je trostruko ubistvo počinio iz koristoljublja.
Zločin iz koristoljublja
Znajući porodicu Đokić, on ih je kobne noći zaustavio kako bi ga navodno povezli do mopeda koji je ostao bez goriva.
Na mjestu „Dudin gaj“ kraj Morave, Džonić ih je likvidirao pucajući iz pištolja, zapalio njihova tijela, a potom ukrao pare, znajući da Goran uvijek nosi sav novac sa sobom u automobilu.
Motiv svirepog ubistva i pljačke bio je vraćanje duga od 10.000 evra koje je Džonić pozajmio od rođaka da bi jednom od sinova kupio plac i renovirao kuću. Zbog ubistva porodice Đokić, Goran Džonić osuđen je u Višem sudu u Nišu pravosnažno na kaznu doživotnog zatvora.
Potresna ispovijest bake Stojanke o unuci Lidiji
Petu godišnjicu strašnog zločina baka Stojanka dočekuje opet u suzama jer ne može da prežali svoje najmilije… Noću joj se još pričinjava da čuje njihove korake.
– Sve mi se čini kola kako prođu, ja mislim oni su. Kapiju idem da otvaram. Noću se dignem pa izlazim na ulicu, vičem oni su. Pa izađem, ne znam gdje se nalazim. I sve mislim čujem Likin glas – kako pišti, kako kuka, sve mi to po cijelu noć. Pišti jadno, pišti, pišti… Skočim u snu i ne znam gdje se nalazim – priča baka Stojanka trudeći se da zadrži suze.
Godinama ne može da shvati kako je takav zločin mogao da počini njihov bliski rođak koji im je nebrojeno puta dolazio u kuću i kod njenog sina u mjenjačnicu, u koga je Đokić imao najveće povjerenje.
– Malo puta li mu je kafu skuvao, i pare je uzimao od njega, imao je povjerenje u njega, brat od ujke. Najviše povjerenja u njega imao. I šta mu uradi – jada se baka Stojanka.
Lidija je bila djevojka za udaju, njeni roditelji su planirali da joj kupe stan, zbog čega je Đokić prodao jednu kuću. Džonić je znao da Đokić ima dosta para kod sebe. Stojanka sa teškom mukom govori o tome…
– Bio je plan da joj kupe stan. Goran prodade kuću, radio je 30 godina, sve za nju. Onaj je znao sve, koliko je para uzimao, išao je kod njega, kažu kafu je po dva sata pio, taj ubica. Uf, ne mogu – priča Stojanka drhtavim glasom.
Lidija je bila mezimica u porodici, roditelji Goran i Gordana dugo su je čekali, a kada se rodila čuvali su je kao malo vode na dlanu.
Stojanka se sjeća da kada je Gordana poslije šest godina ostala trudna, sljedećih sedam mjeseci je ležala u bolnici kako bi održavala trudnoću. Za vrijeme bombardovanja 1999. godine, činili su sve da zaštite Lidiju jer u Aleksincu nije bilo bezbjedno.
– Čuvali smo je kao pile, od malena do 25 godina je očuvasmo. Kada je bilo bombardovanje, u svaku kuću u selu Gordana je odnijela da je spasi, jer je naša kuća trska, samo što ne padne, slaba je. I kod toga ubice je spavala dvije večeri. U svačiju kuću, koje su jake, ona je po selu spavala sa njom. Goran i ja smo kući bili. Spasimo je, pa kada je došlo vrijeme da je udamo, on ih pobi. Što ih opljačka, nego što ih ubi pa ih zapali! To je najgore. On je mislio neće ništa da se nađe tu. Neće da se nađe, zapalio, sto posto je mislio da se to ne može naći – priča baka Stojanka.
„Bog neka ubija, sudija neka sudi“
Strašan zločin potresao je ne samo Aleksinac i Srbiju, nego, veli Stojanka, cijeli region.
– Ovo je strašno, pa strašno, ono što je on uradio nema nigdje. Nigdje nema, i u druge države su se potresli. Kako je mogao dijete da ubije? Ajde Gorana je ubio za pare. Dijete nije imalo pare. Ali je ono znalo koliko puta je on išao kod Gorana, koliko je uzimao, ono je znalo sve. Zato ga je ubio. Onaj odozgo neka ga ubije. Mi ne možemo, mi nismo kadri da ubijamo, Bog neka ubija, sudija neka sudi. Drugo ne znam šta da kažem. A sudija neka sudi, pravdu neka istera – kaže baka.
Koliko je ubica bio bezočan svjedoči i to što je, poslije ubistva i pljačke bliskih rođaka, po Stojankinim riječima, išao u kafanu – prvo sa suprugom, a potom i komšijom iz sela sa kojim ide u ribolov, dok je drugima nudio da ih vodi na odmor.
– U nedjelju ih potepao, u ponedjeljak išao u kafanu. Ženu vodio u kafanu. Drugo veče vodio komšiju s kojim ide u ribolov. U kafanu. Ne znam koju dvojicu je tjerao da idu na ostrvo, oni mu pričali „mi ne možemo da idemo nemamo pare“. Ja, kaže, sve plaćam – kaže Stojanka.
Ubica prenio imovinu?
Baka Stojanka ne može da se pomiri sa tim da njenih najmilijih nema, dok porodica surovog ubice živi normalnim životom.
Navodno je, po njenim riječima, Goran Džonić, iako je na doživotnoj robiji, uspio da prenese na srodnike imovinu koja se vodila na njegovo ime.
– Ne pitaj me kako izdržavam oni se šetaju, voze se, kupuju si, prodali kuću, će kupuju u Niš… Prave veselje, šetaju unuče… Ja jadna čujem pa bježim, kukam, kukam, kukam, ništa ne mogu da iskukam. Na groblje idem samo kamenje gledam i slike. Slike gledam i po sobi. Ne vrijedi, djece mi nema – povjerava se Stojanka skrhana tugom.
Oteti novac Đokića i borba za pravdu
Novac koji je Džonić ukrao od Đokića poslije ubistva, još uvijek nije vraćen Stojanki, iako je na suđenju nesporno utvrđeno da je pripadao njenom sinu.
Riječ je o oko 60.000 evra, u domaćoj i stranim valutama: 1,38 miliona dinara, 37.130 evra, 3.940 švajcarskih franaka i 1.850 američkih dolara koje je Džonić oduzeo iz automobila ubijenog Đokića.
Tome treba dodati i 5.000 evra koje je naknadno Džonićev sin pronašao na tavanu porodične kuće i o tome obavijestio policiju. Postupak je još u toku, a Stojanka potvrđuje da još nije dobila ni dinar.
– Pitaju me, a ja ne mogu da pričam, je l’ država pomogla nešto? Država nam uzela sve to. Naša duša zna, sve smo se sami pomagali, zaduživali smo se za sofre i spomenike… Kuća će pasti, pogledajte samo što nije pala. A oni sedam plata u kuću imaju – jada se Stojanka, piše Blic.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.