Kolumne

Hronologija izborne katastrofe

Za opšte izbore 2022. može se reći da su bili sudbonosni i ukoliko CIK potvrdi preliminarne rezultate, scenario razvoja pojedinih događaja u narednih nekoliko godina kristalno je jasan.

Hronologija izborne katastrofe
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Međutim, nevezano za izbore, ne treba biti naročiti poznavalac političkih događanja da bi se vidjelo ono što, usput rečeno, mnogi ne žele, a neki pak nisu sposobni da vide.

Republika Srpska će u naredne četiri godine ostati bez još nekoliko stotina hiljada stanovnika osim ako se ne pojavi neka nova prirodna ili društvena pošast koja će poput korone onemogućiti odlazak ljudi sa ovog prostora. U sadejstvu s demografskom, očekuju nas ekonomska i politička katastrofa bez presedana, enorman pad ionako niskog životnog standarda, siromaštvo, još lošiji kolektivni zdravstveni karton, ali i pojedine stvari koje su do sada izgledale kao svetogrđe. Bosna i Hercegovina će postati još teži socijalni slučaj Evrope a, ukoliko se trenutni rezultati izbora potvrde, Republika Srpska će standardno nastaviti da moli za pomoć Srbiju čime će postati još veći kamen oko vrata i glavobolja za predsjednika Aleksandra Vučića.

Izbori koji su održani 2. oktobra trebali su poslužiti kao nada da se sve ovo gore navedeno ipak neće desiti ili da ćemo kroz sve navedene teškoće, koje su neminovne, proći lakše. Kartu za takvu vrstu nade trebala je da označi pobjeda opozicionih kandidata, međutim, to se nije desilo, a razlozi su i više nego jasni, naročito kada se baci pogled na (ne)događanja u proteklih nekoliko godina.

Može se reći da je sve počelo opštim izborima 2014. i aferom “dva papka”. Današnja opozicija je tada, zahvaljujući tijesnoj pobjedi profesora Mladena Ivanića nad Željkom Cvijanović, pobijedila u izborima za srpskog člana Predsjedništva nakon čega je formiran i Savjet ministara. Mirko Šarović je tada bio ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa.

U izborima za predsjednika RS, Milorad Dodik je te 2014. pobijedio SDS-ovog Ognjena Tadića, a ključ poraza bio je u TV duelu koji je Tadić odradio katastrofalno, srušivši mit o sebi kao pristojnom i odmjerenom političaru. Međutim, utakmica za opoziciju još uvijek nije bila završena. SNSD nije imao dovoljno “ruku” pa se tada pribjeglo kupovini dva poslanika nakon čega je većina ipak formirana. Opozicija, koja je tada pobijedila na izborima za državni nivo, nije se mnogo brinula zbog očigledne političke korupcije. Zadovoljili su se pozicijama u Sarajevu, a Republiku Srpsku ostavili u raljama SNSD-a, koje će tek za četiri godine i njih same početi da melju, kao nikada nikog u istoriji balkanskog parlamentarizma.

Osim galame i standardne priče da “su nas pokrali” nije urađeno ništa konkretno kako bi se stalo u kraj političkoj korupciji. Zadovoljni svojim pozicijama u Sarajevu, Mladen Bosić – predsjednik SDS-a i Mladen – predsjednik PDP-a tada su propustili priliku da, upotrebom svih mogućih demokratskih i institucionalnih metoda, “dva papka” vrate pod svoje okrilje ili ih pošalju iza rešetaka. Kao posljedicu inertnosti tadašnje opozicije dobili smo prenošenje korupcionaške prakse na lokalne nivoe, pa su po istom modelu skrojene i većine u Tesliću i Rudom, nakon čega SNSD radi totalnu blokadu ovih opština kako bi njihove načelnike predstavio kao nesposobne i na čelo ovih opština doveo svoje ljude. Referendumi o opozivu Milana Miličevića i Rate Rajaka nisu prošli.

Opšti izbori 2018. opoziciji su donijeli još jedan poraz, ovog puta na oba nivoa. Iako se očekivala pobjeda, nekoliko grešaka kandidate je skupo koštalo, a RS, kao i državni nivo, dobili su nikada gore vršioce inokosnih funkcija. Vukota Govedarica kao predsjednik SDS i kandidat za predsjednika RS povukao je tada potez vrijedan poštovanja i podnio ostavku na mjesto predsjednika još uvijek najveće opozicione partije u RS. Dvije godine kasnije, nakon lokalnih izbora 2020. i najlošijeg rezultata SDS-a od njenog osnivanja, novi predsjednik SDS-a Mirko Šarović nije podnio ostavku i tako pokazao demokratski kapacitet prethodnika.

SDS je doživjela i katastrofu u Banjaluci i Bijeljini dok je pozitivne rezultate, pored Teslića, ostvarila u Brodu, Šamcu, Modriči, Loparama i još nekim manjim opštinama, i to isključivo zahvaljujući novim i nekompromitovanim licima. Nisu čak pomogle ni dvije nove šok terapije – u Doboju i Prijedoru, a zbog čega je SDS do današnjeg dana u Doboju i još nekim lokalnim zajednicama ostao totalno disfunkcionalan pitanje je koje i te kako daje prostora za spekulacije i nagađanja.

Lokalni izbori 2020, kao što sam još prije dvije godine komentarisao za Srpskainfo, pokazali su da građani ove zemlje žele nova lica u politici, a to se poslije Stanivukovića, Petrovića, Miličevića, Vidića (…) i sada pokazalo na primjeru Denisa Bećirovića, koji je u ubjedljivo pobijedio Bakira Izetbegovića i njegovu SDA mašineriju u trci za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Neutralni glasači su očigledno dali podršku Trivićevoj, ali ne i Šaroviću, koji je izgubio sa skoro 100.000 glasova razlike od neuporedivo slabijeg kandidata SNSD-a. SDS je zabilježio katastrofalan rezultat u Banjaluci, Zvorniku i Doboju, dok je Bijeljina po broju stranačkih glasova preuzela primat od Teslića. SDS je najveća opoziciona partija u Srpskoj i bez snažnog SDS-a teško da se i mogao očekivati bolji rezultat opozicionih kandidata, što se na kraju i pokazalo.

Što se tiče Trivićeve, ona je od sebe dala maksimum i jedina stvar koja joj se u kampanji može zamjeriti je neizlazak na TV duel protiv Milorada Dodika na RTRS, čemu se može dodati i određen nedostatak vedrine i energičnosti kakvu je u protekle četiri godine pokazivala kao narodni poslanik. Ona je svakako bila jedan od najkvalitetnijih i najkompetentnijih kandidata koje je opozicija mogla da ponudi, ali sa PDP-om, koji je lokalna stranka, i SDS-om, koji se u procesu konsolidacije nalazi već osam godina, epilog samih izbora nije mogao ni biti drugačiji. Jelena Trivić je očekivanja opravdala i predstoji joj pravna bitka za ponavljanje izbora u lokalnim zajednicama u kojima su uočene brojne nepravilnosti – Zvorniku, Doboju, Prijedoru, Novom Gradu, Kozarskoj Dubici, ali i nekim manjim biračkim mjestima.

Prelazak izbornog praga od strane 11 političkih subjekata u Srpskoj predstavlja uvod u krizu oko formiranja vlasti i očigledno je što prije potrebno podići cenzus na 5% da bi se politička scena pročistila. Činjenica je da nas, nakon što rezultati CIK-a jednom budu potvrđeni, očekuju značajne turbulencije u vidu naknadnog otvaranja vreća ili čak novih izbora, ali i brojne unutarstranačke promjene. Takođe, ovi izbori su pokazali i da nam je hitno potrebno elektronsko skeniranje i prebrojavanje glasačkih listića, ali i još važnije, dvokružni izborni sistem koji bi napokon eliminisao kandidate koji imaju isključivo ulogu u trgovini biračkim odborima i odvlačenju glasova.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije