Ovo se, između ostalog, nalazi u izvještaju aktuelnog ministra odbrane u Savjetu ministara BiH, Zukana Heleza, koji je ovih dana boravio u SAD i zajedno s predstavnicima Vlade Federacije BiH imao brojne sastanke sa zvaničnicima te zemlje, kao i diplomatama koje predstavljaju BiH u najmoćnijoj državi svijeta.
Ako je vjerovati Helezu, a malo je razloga da mu se ne vjeruje, on se na početku svoje višednevne posjete SAD sastao s ambasadorom BiH u Vašingtonu, Svenom Alkalajom, kao i vojnim atašeom BiH u SAD, brigadirom Edinom Čizmićem.
– Ambasador Alkalaj me upoznao s aktivnostima naše ambasade u Vašingtonu, naporima koje ambasada BiH čini da prezentuje situaciju u BiH novoj američkoj administraciji, to jest da izvijesti naše prijatelje i partnere o neustavnim i nezakonitim aktivnostima vlasti RS, predvođenih predsjednikom RS Miloradom Dodikom i nasrtajima na Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum – objavio je Helez na društvenim mrežama.
Sa Alkalajem je radni sastanak u Vašingtonu imao i premijer FBiH Nermin Nikšić, koji je nakon sastanka istakao da je “značaj misije BiH u Vašingtonu nemjerljiv”, s obzirom na to da su SAD “strateški prijatelj BiH”.
Dok vlasti Republike Srpske troše desetine miliona KM na lobiranje u SAD od kojeg, sudeći prema dosadašnjim rezultatima, nema nikakve vajde i jedino je dovelo do toga da je skoro kompletno političko rukovodstvo Srpske pod američkim sankcijama, izabrane diplomate BiH u toj zemlji, “pro bono” i po službenoj dužnosti, američkim vlastima svakodnevno “objašnjavaju” da su čelnici Srpske najodgovorniji za sve loše što se događa u BiH.
Nakon opštih izbora 2022. godine, kada je SNSD zajedno s HDZ BiH pravio novu vlast na nivou BiH sa strankama bošnjačke “Trojke”, mnogi su se pitali kako je moguće to da su Milorad Dodik i njegova stranka ne samo pristali na to da ministar spoljnih poslova BiH bude Elmedin Konaković, već i da su “aminovali” da skoro sve najznačajnije diplomatske funkcije u svijetu obavljaju ljudi koji su se još ranije “proslavili” svojim otvorenim antisrpskim stavovima.
Tako su, pored Svena Alkalaja na mjestu ambasadora BiH u Vašingtonu, Dodik i SNSD podržali i izbor Zlatka Lagumdžije za šefa Misije BiH u UN, a rezultat takvog izbora je izglasavanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN, u maju prošle godine.
Predstavnici aktuelne vlasti u Srpskoj nisu imali ništa protiv toga i da na mjesto ambasadora BiH u najmoćnojoj državi EU, Njemačkoj, dođe bivši kadar Stranke za BiH, Damir Arnaut, kao ni da ambasadorska funkcija u Belgiji pripadne Erolu Avdoviću, bivšem novinaru koji je u svojim ranijim reportažama iz Njujorka i Vašingtona uglavnom iznosio lične ostrašćene stavove protiv Republike Srpske i njenih političkih lidera.
Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, za Srpskainfo kaže da su rezulatati lobiranja u SAD, bez obzira da li to rade srpski ili bošnjački politički predstavnici, skoro pa beznačajni.
– Kad sam prije četvrt vijeka, u proljeće 2000. godine u Vašingtonu bio u posjeti Stejt Departmentu i odjeljenju za BiH pitao sam ih kako teku kontakti s njihovom ambasadom u Sarajevu i koliko depeša, instrukcija i sličnih telegrama se šalje prosječno. Dobio sam informaciju da se uprkos vremenskoj razlici s ambasadorom čuju više puta dnevno telefonom, a da je prepiska obimna i na dnevnoj bazi. Tada sam shvatio da Amerikanci više znaju o nama šta radimo i pričamo nego što mi sami znamo o sebi. Ovo pominjem da relativizujem i obesmislim svaki pokušaj lobiranja koji nije državni nego je parcijalni, bio on srpski, bošnjački ili hrvatski. A niko ne lobira u ime cijele države – ističe Šoja.
Zvanična američka politika, dodaje on, donosi svoju politiku, strategiju i odluke uglavnom na osnovu onog što dobiju od svoje ambasade.
– Nesumnjivo je da oni koriste i informacije koje dolaze iz lobističkih krugova, ali su one svakako mnogo manje značajne i služe im samo da konstantuju ono što odavno znaju, a mi se pravimo da ne znamo i ne vidimo: BiH je skoro nepopravljivo podijeljena država, a ovakva parcijalna lobiranja samo pomažu da se ta slika učvrsti, a država razgradi. Mogu se, dakle, i Srbi Bošnjaci za velike pare iz republičkosrpskog budžeta ili iz priloga bošnjačke dijaspore truditi koliko hoće i lobirati koliko žele, oni neće apsolutno ništa postići. Jedino će lobisti i oni koji im šalju novac zaraditi dobre pare za akciju bez rezultata. A svaka akcija u sklopu lobiranja služi isključivo za potrebe unutrašnje politike, u oba slučaja – tvrdi Šoja.
Najviše što mogu uraditi i jedni i drugi, smatra on, jeste objava nekih sitnih tekstova u slavu Srba ili Bošnjaka koji će se objaviti „tamo ili ovamo“.
– Honorar će sigurno biti veći od teksta, a tekstove će malo ko pročitati, a svi zaboraviti. Mogu, takođe, neki od preskupih senatora ili kongresmena održati neki govor o BiH gdje će u praznoj sali govoriti pozitivno o Bošnjacima ili Srbima, ali ta priča neće imati nastavak. Zvaničnu politiku ne predstavlju plaćeni tekstovi ili govori, već detaljna analiza i obrada onoga što stiže iz američke ambasade u Sarajevu – ističe Šoja.
Zbog toga, kako zaključuje, i Bošnjacima i Srbima savjetuje da „ne troše uzalud novac i da se manu ćorava posla“.
– To naročito savjetujem Bošnjacima, jer ovakvo ponašanje i lobiranje bez važnih rezultata Alkalaja i Lagumdžije savršeno odgovara Miloradu Dodiku. On će tako dobiti neosporan dokaz da bošnjačka strana ne želi raditi u interesu cijele države i nastupati sa jedinstvenim državnim stavom, već želi raditi isključivo za sebe i nametati drugima vlastiti stav. Takvim neprofesionalnim i nekorektnim, ostrašćenim i sebičnim ponašanjem, oni lično i oni koji ih podržavaju legalizuju cijepanje države. Ako je to strateški interes Srba, a znam da nije, onda takva politika izgleda logična, ali kako onda Bošnjaci ne shvataju da je to politika koja vodi u raspad zemlje? To mi je uvijek bila velika enigma. Valja naučiti da je jedinstvena spoljna politika i jedinstven spoljnopolitički nastup osnovni uslov da se očuva jedinstvo zemlje. Sve drugo je put u tamne oblake i neizvjesnost – zaključuje Šoja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu