Kod nas je većina stanovništva i dalje takva, i biće još dugo. I ne samo da je siromašna, pa mnogi jedva plaćaju i obaveze koje imaju uz besplatno osnovno obrazovanje, već je i razočarana, skeptična i na moralnim stranputicama. U društvu u kojem je većina ideala odavno izigrana, odbačena ili prognana, teško je vjerovati i u bilo čije dobre namjere.
Zato malo ko raširenih ruku dočekuje i vijest da će kod nas biti olakšano otvaranje privatnih osnovnih škola.
Ne zato što ljudi imaju nešto protiv takvih škola, većih mogućnosti za obrazovanje svoje djece ili boljih uslova za rad u takvih školama, već zato što se pitaju šta to može značiti za cjelokupno obrazovanje.
I šta im znači što je u većim, bogatijim, uređenijim društvima to sasvim normalno i prihvatljivo, kad oni vrlo dobro znaju da ne žive u takvom, već u okruženju gdje su apsurdi svakodnevica, a profit glavna odrednica?! U društvu u kojem se svaka dobra ideja ili namjera prelako izopači.
Situacija u visokom obrazovanju u posljednjih 15-ak godina to dokazuje, a stara je izreka da onaj ko se o mlijeko opekao, i u jogurt duva.
A sve i da nije bilo tako, sasvim je legitimno da se ljudi jednostavno pitaju koja je svrha i cilj olakšavanja otvaranja privatnih osnovnih škola kod nas.
Da li će to na neki način ojačati obrazovanje, može li natjerati pojedince u obrazovnom sistemu da svoj posao ne uzimaju zdravo za gotovo? Da li će roditelji u takvim uslovima i dodatno očekivati da se njihovoj djeci dijele petice za ništa (što i sada, čast izuzecima, mahom rade), zato što su to platili? Da li to dugoročno, nužno vodi i ka zatvaranju nekih javnih škola?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu