Društvo

IDE TAMO GDJE IMA LJUDI Đura je 40 godina prodavao suncokret na stadionima, a sad ima novo radno mjesto

Na proteste ne dolazi da nekoga podrži, tu je da bi sebi i svojoj djeci obezbjedio hljeb. Polako prolazi kroz masu sa cegerom u kojem se nalazi “sport za zube i melem za živci”, ali mušterija još uvijek nema… Odlučuje da razbije maler sa nekoliko sefte čašica kikirikija i sjemenki mališanima koji su se našli u Pionirskom parku.

IDE TAMO GDJE IMA LJUDI Đura je 40 godina prodavao suncokret na stadionima, a sad ima novo radno mjesto
FOTO: A. SLAVKOVIĆ/RAS SRBIJA

Đura, kako mu je nadimak, prodaje suncokret, sjemenke i kikiriki već četiri decenije, vikendom po beogradskim fudbalskim stadionima, a radnim danima, nekada, bio je na Lastinoj i BAS stanci u Karađorđevoj.

Ekipa Blica ga je zapazila i fotografisala na “novom radnom mjestu” demonstracijama koje već četiri dana traju ispred doma Skupštine u Beogradu.

– Šta ću, moram i ovdje da okušam sreću. Nisam radio tokom vanrednog stanja, jer, na ulicama nije bilo žive duše, a i ljudima nije bilo do grickanja. Sporta nema, na autobusku stanicu više ne smijem da uđem jer mi ne daju, pa gledam da idem gdje god da ima ljudi – započinje Đura sa Dorćola svoju priču.

Kako nam je rekao, na ovaj korak se odlučio iz očaja. U najboljim danima, kad je bilo sporta, moglo je da se od cegera zaradi i do četiri hiljade dinara. Danas, srećan je ako na kraju smjene vidi makar jednu crvenu novčanicu.

– Najviše sam zarađivao na utakmicama, od Dorćola, do Marakane i JNA, svuda sam ti ja bio. Biju me i Delije i Grobari, a ja nisam ni za jedne ni za druge. Al’ dobro. Sad ovdje pokušavam da zaradim neki dinar, nema narod para, svi kupuju za pedeset, sto dinara.

Drugog dana protesta, njegova roba bila je koletaralna šteta nemira. Ono što je ostalo u cegeru tokom koškanja postalo je neupotrebljivo od sokova i ostali napitaka koje su letjeli na sve strane. Na svu sreću, batine je ovaj put izbegao. Kako nam kaže, pokušao je da se zaposli i preko biroa rada, gdje se nalazi već sedmu godinu, ali bezuspešno i to zbog godina.

– Zaradio sam ti neku siću, više je robe propalo dok su me gurali i dok su se međusobno tukli. Znaš, probao sam ti ja i preko biroa da se zaposlim, i stvarno me zvali. Posao bio na groblju, Orlovača. Došao ja tamo, popričao sa njima, posao da čistim groblje. Sve se mi dogovorili, zadužio sam čak i cipele, a onda, kad su me pitali koliko imam godina, sve palo u vodu. Naime, njima je trebao neko do četrdeset godina, a ja pedeset i deveto godište. Rekoše mi da sam star za groblje, zamisli – završava nam on svoju priču uz konstataciju da posao ne bira, jer nije u poziciji, te i da bi radio bilo šta, samo da obezbjedi normalna sredstva za život, jer do penzije, za koju još nije stekao pravo, ima da nosi ceger sa zanimacijama za zube, još dugo.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu