S dolaskom jeseni kolorit koji nas okružuje uglavnom je baziran na žuto-crvenim i smeđim nijansama. I dok svakodnevno svjedočimo postepenom opadanju lišća i velikom spremanju biljaka za nastupajuću zimu, jedna vrsta može da nam unese vesele tonove u okruženje.
Svojim bijelim, roze ili ljubičastim cvjetovima vrijes je postao vrlo popularan u posljednjih nekoliko godina i često se koristi za jesenje i zimske dekoracije. Sam naziv biljke, vrijes ili vrijesak, potiče od grčke riječi koja znači čistiti, jer se od nje mogu praviti metle.
Vrijes je zimzeleni, polegli ili ustajući, gusto granati žbun, visok do jednog metra. Ima jako razvijen korjenov sistem, a grane su lako lomljive i rastu naviše, dok je kora sivosmeđa do tamnosmeđa i blago ispucala. Pupoljci su sitni, sa brojnim ljuspama.
Uglavnom raste na siromašnim, ispranim, kiselim zemljištima. Vrijes je karakterističan za vrištine, široko rasprostranjene biljne zajednice koje se prirodno nalaze u tundrama i na planinama, ali su u velikoj mjeri nastale i antropogenim uticajem na šume (krčenje, prekomjerno iskorištavanje, ispaša). U devastiranim šumama, na nagibima vezuje i čuva zemljište. Veoma je medonosna vrsta sa kasnim i dugim periodom cvjetanja.
Vrijes je vrlo popularna biljka u baštovanstvu i razvijen je jako veliki broj varijeteta (više od 800) u raznim bojama – od bijele, preko roze, pa do crvene. Svi varijeteti cvjetaju u različito vrijeme, od jula do novembra. Pojedini su čak razvili lišće koje je zlatne ili crvene boje, a ima i srebrnih.
Nekada se ova biljka koristila za bojenje vune, koja je tako postajala žuta, a njene grane su upotrebljavane za izradu korpi, kanapa i metli. Koristila se i u proizvodnji alkoholnih pića, kao stočne hrane, gorivo, krovni pokrov. Pčele koriste nektar vrijeska za spravljanje meda koji je vrlo jakog ukusa i skoro želatinozne strukture. Med, tamnožute boje, teško se vrca i slabijeg je kvaliteta. Pčelari ga koriste za prezimljavanje pčela.
U nekim dijelovima Evrope od ove biljke je pravljen i čaj koji se koristio za liječenje bubrežnih i urinarnih oboljenja. Ljekovit je nadzemni dio biljke u cvijetu i suši se na toplom i promajnom mjestu u hladu.
Najveća prijetnja za opstanak vrijeska su uništavanje i smanjivanje staništa zarad potreba drvne industrije, poljoprivrede, rudarstva. Ova biljka sastavni je dio vriština i tresetišta, a takvih je staništa ostalo malo u Evropi i ona su zaštićena, prenose Novosti Magazin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu