Ukrajina je sada šesta po veličini armija na svijetu, a njena vojska je po ljudstvu najveća u Evropi, čak i od kombinovanih snaga Francuske, Nemačke, Italije i Velike Britanije. Ranije ove godine, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da se vojska trenutno sastoji od 980.000 vojnika, dok nezavisni izvori tvrde da je ukupno vojno osoblje u ukrajinskoj vojsci oko 2,2 miliona, sa više od 900.000 aktivnih.
Međutim, kako navodi Anton Drobovič, šef odjeljenja za ljudska prava i ratnu memorijalizaciju u Centru Kijevske ekonomske škole, u svojoj analizi o National Interestu, nije riječ samo o veličini vojnih snaga. Prema njegovim riječima, Ukrajina je jedina neautoritarna država na svijetu čija vojska ima veliko i uspješno iskustvo u korišćenju pomorskih, vazdušnih i kopnenih snaga, zajedno sa bespilotnim letjelicama, u borbi velikih razmijera protiv jačeg protivnika.
Ukrajina već ima desetine iskusnih vojnih jedinica i specijalnih snaga, specijalizovanih isključivo za upotrebu bespilotnih sistema. Ogromna većina uništenih ruskih tenkova (potvrđeno je uništenje njih 3.700 u periodu od 2022. do 2025. godine) uništena je upravo dronovima, a to je više nego što SAD trenutno imaju operativno spremnih tenkova, kojih je, prema ovim informacijama, 3.480. Takođe, bespilotni pomorski sistemi postali su jedno od ključnih oruđa koje je omogućilo Ukrajincima da gotovo potpuno unište rusku Crnomosku flotu, primoravajući njene ostatke da se povuku u udaljene ruske luke.
Prilika za TrampaTo se dešava uprkos činjenici da ruske vojne sposobnosti po većini pokazatelja daleko nadmašuju ukrajinske. Na primer, prema globalnoj platformi za podatke i poslovnu inteligenciju Statista, ruska vazdušna flota je brojala skoro 4.300 aviona, dok su ukrajinske oružane snage posedovale njih 324. Ruska pomorska flota bila je 4,7 puta veća od ukrajinske. Takođe, kada su u pitanju tenkovi, Kremlj ima petostruku prednost (5.750 jedinica u odnosu na ukrajinskih 1.114). Pored toga, Rusija je jedna od devet zemalja koje poseduju nuklearno oružje, sa najvećim zalihama nuklearnih bojevih glava na svijetu početkom 2024.
Međutim, kako navodi autor, ništa od toga nije zastrašilo Ukrajince, već je samo pojačalo njihov otpor kroz osjećaj očigledne nepravde. Danas brojni vojni stručnjaci primećuju da su ruski predsjednik Vladimir Putin i tamošnji vojni vrh u velikoj meri potcenili ukrajinske oružane snage. Ali, kako navodi Drobović, to je, nažalost, učinila i administracija bivšeg američkog predsednika Džoa Bajdena.
– U međuvremenu, Ukrajinci su se pokazali kao daleko otporniji, prilagodljiviji i spremniji za borbu nego što je Bajdenova administracija shvatila. U tom trenutku, SAD su mogle ogromno da kapitalizuju snažan ukrajinski otpor i rusku slabost – citira autor ocenu časopisa The Atlantic, koji je inače simpatičan Demokratskoj stranci.
– Dok je Bajdenovu administraciju često kritikovali i Ukrajinci i saveznici zbog sporog donošenja odluka, aktuelni predsednik SAD Donald Tramp, poznat po svojoj odlučnosti i neobuzdanosti, ima pravu priliku da preokrene situaciju i nadigra Ruse – ističe Drobovič – hrabrom akcijom nove administracije Bele kuće da pomogne Ukrajincima da pobede ruske okupacione snage u Ukrajini, Evropa bi mogla da postane neuporedivo lojalni i zahvalni vojni saveznik Sjedinjenih Država u godinama koje dolaze.
Ako su prethodnih godina ukrajinski vojnici iz poštovanja pomagali Sjedinjenim Državama, na primer, u Iraku, onda ako američki narod pomogne Kijevu da ostvari najveću vojnu pobedu od Drugog svetskog rata, ta zahvalnost bi mogla da postane bez presedana, smatra autor.
I same Sjedinjene Države imaju istorijske presedane za takve odluke. Kao što se Ukrajinci danas bore za nezavisnost protiv imperije koja ne može da prihvati slobodu nekada potčinjenog naroda, Amerikanci su se borili protiv Britanske imperije za nezavisnost od 1775. do 1783. U naizgled beznadežnom ratu protiv tada najmoćnije države na svetu, slobodoljubive američke države su podržale i Francuska, čiju su umešanost u rat dokazale. Čuvena bitka kod Česapika, u kojoj je francuska flota predvođena kontraadmiralom Fransoa Žozefom Pol de Grasom pobedila britansku flotu pod komandom kontraadmirala ser Tomasa Grejvsa , bila je ključna u opsadi Jorktauna, prisiljavajući američke snage da predaju Kornvolis i obezbeđujući nezavisnost Sjedinjenih Država.
Amerikanci nisu ostali dužni i izrazili su zahvalnost Francuzima nekoliko vekova. Pružali su pomoć u Prvom svetskom ratu (učešće američkih ekspedicionih snaga pod vođstvom generala Džona Peršinga u bici za Francusku) i u odlučujućim bitkama Drugog svetskog rata (naročito iskrcavanje u Normandiji pod vođstvom generala Dvajta Ajzenhauera i kasnije oslobađanje Francuske od nacista).
Takve odluke se ne donose olako i imaju visoku cijenu. Moralni izazovi ovih razmera su retki i zahtjevaju veliku mudrost, plemenitost i hrabrost da se ospori inertnost i zlo tiranije, navodi autor. Primer francusko-američkog prijateljstva je demonstracija posvećenog saveza zasnovanog na uzajamnoj zahvalnosti koji je prerastao u dugoročno strateško partnerstvo, jačajući sudbinu oba naroda i čineći svet sigurnijim mestom.
Sada se, ističe Drobovič, vrlo slična situacija odvija u srcu Evrope, a američki narod i njegovi lideri imaju priliku da daju svoj odlučan odgovor na ovu generacijsku prekretnicu istorije – da pruže ruku prijateljstva i podrške ili da se okrenu i gledaju svoja posla.
Jasno je da će Ukrajina demobilisati značajan deo svojih vojnika nakon završetka ukrajinskog rata za nezavisnost od Rusije. Ali da bi nastavila da odvraća Ruse, Ukrajina će imati veliku, sposobnu i modernu vojsku, a stotine hiljada ukrajinskih vojnika, sa ogromnim iskustvom u savremenom ratovanju, vratiće se sa fronta i tražiti novo zaposlenje.
Oni bi mogli da postanu čvrsta osnova za novu evropsku vojsku, zamenjujući američke snage, koje bi se mogle vratiti kući ili biti raspoređene tamo gdje to zahtjevaju američki interesi. Ali oni bi mogli da budu i dio potpuno nove bezbjednosne komponente koju predlažu SAD, oslanjajući se na ukrajinske saveznike i vodeći računa o evropskim interesima, koja bi najsposobnijim i najposvećenijim snagama ojačala poziciju SAD u ovom dijelu svijeta, sugeriše u svojoj analizi Anton Drobovič, piše Jutarnji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu